Marketing
Zene, djeca, pocetnici i idioti
Ovaj post bi se mogao zvati i sezdesetosmi put na Fossil Rock, ali je dobio ovakvo ime zato sto smo odlucili da volane u ruke uzmu zene i pocetnici, odlucili smo sa sobom po prvi put uzeti i maloljetnu osobu, a sto se tice idiota, to nismo odlucili mi, nego je Gernot takav sam po sebi.
Moram priznati da sam se malo bojao zenske voznje, posebno kad se sjetim puta za Shwaib (jos neobjavljeno) i veselja koje nam je moja draga priredila nakon nekoliko metera voznje...
Srecom, ovaj put je bilo drukcije. Bitno drukcije.
Dakle, kao sto rekoh, ovaj put smo imali zene, pa onda ljudi koji nikad nisu vozili po pijesku, poput Volkera...
...i onda na kraju bebu.
Sve u svemu, netipicno za pustinjski rally. Osim toga, osam auta od kojih su cetiri pocetnika, sve je upucivalo na cjelodnevno druzenje sa lopatom. Vrijeme je bilo odvratno. Jak vjetar, sunce pece, tridesetak stupnjeva...
I konacno smo se poslagali u Al Aweeru, mislim da ovaj dio ceste svi vec poznajete.
Valerie je dovela neke prijatelje koji se profesionalno bave snimanjem. I to ne bilo kakve snimatelje, poput onih koji snimaju nogomet u HNL-u pa im "brzi" hrvatski nogometasi pobjegnu i ne snime gol. Prema ovima, HRT-ovci bi mogli snimat samo rast traticnice...
Dok sam se zanimao za tehnicke detalje njihove opreme...
...jos je bio mir. Ali cim sam pitao za cijenu i mogucnost nabave, sa komandnog mosta je privremeni kapetan zarezao da ulazim u auto.
Praznjenje guma je bilo brzo zavrseno i krenula je voznja...
Najprije Gernot, koji je ovaj put isao kao predvodnik, a onda mi ostali. Nakon pola sata napravili smo prvu pauzu. Do tada nije bilo nikakvih problema. Moja draga je vozila izvrsno (nos mi je u nebesima).
Kad je prva tura zavrsila bez problema vozaci su izasli izmjeniti dojmove, neki sa vidnim olaksanjem...
...a neki su prolazak prvih 10 kilometara bez problema shvatili kako iznimno zivotno postignuce...
Vjetar je bio sve jaci i jaci i tragovi prethodnog auta, stari tek nekoliko sekundi su se brisali, pa je trebalo svima dosta inventivnosti u trazenju rute...
Onda je krenulo malo atraktivnije, sa vecim usponima i spustevima...
...koje su manje-vise svi savladali bez vecih problema...
...osim sto su neki trebali kopilota i instruktora.
Samo jedan mali incident, nije cak ni vrijedno spomena, tek da se vidi da se i Wrangler moze nasukati...
...i osim toga vise nista spektakularno nismo mogli ponuditi znatizeljnoj publici...
...ali smo zato napravili par arhivskih snimaka: Volkerov prvi spust...
ili Gernotov razbijeni branik. Rekao sam vam da smo osim zena, djece i pocetnika imali i idiota. Na onom istom mjestu na kojem je dobio batine i na kojem se najeo pijeska (vidi post od 6.1.) se zaletio na dinu i na vrhu upao u rupu...
...i onda je opet okrivio novinare (mlada dama, Eva, je samo kolateralna zrtva njegove bezgranicne gluposti)...
...a tako mu i treba kad navija za Werder.
Onda smo se jos malo vozili kroz wadi, prema Fossil Rocku...
...da bi onda shvatili da dalje nema smisla, jer je kasno i vrijeme je ruzno, a neki su friski za volanom. I stvarno, dok smo se vracali doma imali smo kombinaciju kise...
...pjescanih zapuha...
...i predivno ociscenih emiratskih cesta...
Bilo je i boljih izleta, zar ne?
Post je objavljen 18.03.2006. u 01:15 sati.