sam da kažem da se ovaj blog (napokon) otvorio više od 10 000 puta... WEEEE!!!! Blog je otvoren od 1.10.2005., dakle, u funkciji je 6 mjeseci i 18 dana... Dvaput sam ga namjeravo zatvorit, preuredio sam ga 16 puta, napiso 171 post od kojih je 52 dana bilo potpuno bez postova. Napiso sam ukupno 13628 riječi, dakle prosjek riječi po postu mi je 80. Komentara imam 1112 i 13 postova nema uopce komentara. U svakom komentaru sam koristio trotočje, osim u onima u kojima sam samo riječi pjesama. Promijenio sam preko 50 pjesama i videa na blogu. Većina postova su mi bili besmisleni, kao i ovaj tu... koji kurac ja ovo uopće pišem? ...
LOOL!
Uglavnom...
Ja sam sretan! Makar sam i sjeban ujedno, al sam baš zato sretan!
Shvatio sam da kad bi bili stalno sretni i bez problema, da bi bilo dosadan život. Sve bi nam išlo od ruke, mogli bi hodat s kim god poželimo, išli bi gdje i kad god želimo, radili šta želimo... Možda zvuči kolko tolko lijepo, al onda ne bi znali uživat u takvim stvarima jer bi nam bile sasvim normalne. Sada, npr. Kad smo u kazni, pizdimo stalno, al kad izađemo van, sto put se bolje osjećamo neg da smo svakodnevno bili vani i zajebavali se, pokušavamo iživjet svaki „izgubljeni“ trenutak koji smo proveli zatvoreni u kući. Ima još puno primjera, al mi se ne da sad nabrajat sve.
Meni je zakon kad mi daju kompliment, al mi je i zakon kad mi seru.
Jer onda znam da ima neka ravnoteza...
I sad opet svi misle da pišem sranja...
E, a zaš mene niko ne kuži?
Jedino mi je to jadno...
A boohoo
Idem ja sad smišljat neku poeziju... =)
Malo se trebam posvetit pisanju na hrv da svi razumiju i pročitaju, iako lijepše zvuči na eng, al nvm.
~Keep the faith!~
Post je objavljen 17.03.2006. u 23:12 sati.