- nastavak -
Obrana Finskog i Riškog zaljeva – Prvi Svjetski rat
Prema drugom, Novom Planu obrane Finskog i Riškog zaljeva koji je izrađen 1911. godine, predviđena je šira obrana, no, plan nije bio ostvaren u mirnodopsko doba već tijekom rata, pa je u mnogočemu bio samo dopuna Plana obrane Finskog zaljeva. Sukladno Novom Planu obrane zadaća ruske Baltičke flote nije bila sprječavanje upada protivničke flote u istočni dio Finskog zaljeva, već joj je glavna zadaća bila napad na protivnički operacijski i komunikacijski smjer. Poradi toga bilo je potrebito floti osigurati baze u blizini protivničkog operacijskog i komunikacijskog smjera, a koje će istodobno biti i zaštićene od protivničkih desanata. Dakle, pomorske baze trebalo je izbaciti što više naprijed kako bi flota pružala otpor čim ranije protivničkom brodovlju i što duže mu se opirala. Tako je Novi Plan obrane diktirao slijedeće pomorske utvrđene rajone: 1) utvrđeni rajon Hanko koji se nalazio na samom ulazu u Finski zaljev, a koji je ujedno i branio sjeverni ulaz u Riški zaljev kroz tjesnac Monsund; 2) utvrđeni rajon Monsunda branio je prolaz iz Finskog u Riški zaljev i obrnuto; 3) utvrđeni rajon Irbena koji se nalazio u Irbenskom tjesnacu i branio je južni ulaz iz Baltičkog mora u Riški zaljev; 4) utvrđeni rajon Alandskih otoka obuhvaćao je sjeverni i južni arhipelag istoimenih otoka i branio je ulaz u Botinski zaljev. Svi ti utvrđeni rajoni bili su međusobno povezani i krila obrane su im se dodirivala. Najvažniji je bio rajon Hanko, jer je on istodobno branio i prilaze ruskoj carskoj prijestolnici Petrogradu. Tako je južno krilo utvrđenog područja Hanko istodobno i bilo krilo pomorskog utvrđenog položaja na sjevernoj obali otoka Dagö. Na tom utvrđenom položaju djelovale su dvije utvrđene bitnice (4 topa 305 mmm na rtu Tachkona, a druga 4 topa istog kalibra na poluotoku Dagerort kod rta Ristin) U samoj sredini nalazila su se dva minska polja: jedno MP na crti rt Dagerot – otok Utee (ukupne dužine oko 55 Nm), a drugo MP odmah iza prvog na crti nešto zapadnije od smjera rt Tachkona – otok Eree (ukupne dužine oko 45 Nm). Sjeverno krilo utvrđenog područja oslanjalo se na utvrđene otoke Utee (jedna bitnica od 4 topa 305 mm) i Eree (jedna bitnica od 4 topa 305 mm). Obije ove obalne bitnice imale su zadaću braniti bokove minskim poljima i skupa s njima činile su glavni oslonac cijelog utvrđenog područja Hanko. Kod otoka Eree nalazilo se uporište i sidrište 'Sevastopolj' pogodno za lake krstarice i torpedne snage, ali i za sve druge ratne brodove. Pored toga tu se nalazi još jedno pomorsko uporište 'Lapvik' koje je branila jedna obalska bitnica s 4 topa od 155 mm sa otoka Heste Bise. Dakle, prednosti drugoga plana nad prvim bile su kudikamo veće i ruskoj su floti pružale mogućnost da brani ne samo Finski već i cijeli Riški i Botniski zaljev. No, ni ovaj drugi Plan nije bio baš bez nedostataka: - minski položaji na kojima se predviđala bitka s protivničkim brodovljem nisu bili dostatno branjeni ruskim obalskim bitnicama, kao na crti Reval – Porkala. Širina mora na mjestima gdje su se trebala postaviti minska polja bila je 40 do 50 Nm, a domet ruskih obalnih topova svega je 12 Nm (22 km), pa je tako ostalo oko 24 Nm netučenog prostora.
Post je objavljen 17.03.2006. u 21:32 sati.