Marketing
Novi post??? DAAAAAAA!
Mnogi su primijetili da sam dosta povucen u zadnje vrijeme i da baš nisam darežljiv što se pažnje i ostaloga tiće. Dosta sam se zatvorio jer sam bio ranjen...Poput životinje. Te rane još nisu zacijeljele... I svako malo opet netko baci sol na ranu. Al ne mogu se buniti, jer svatko ima pravo živjeti svoj život, a ako to mene povrijedi to je moja stvar. Ljudi mi baš i ne izlaze u susret, jer brinu samo o sebi. To nikom ne zamjeram jer također znam kakve je današnje vrijeme i ljudi ne stignu razmišljati o tuđim osjećajima. Svi su frustrirani i misle samo na sebe. Znam da sam i ja ponekad takav ali trudim se da ne budem. I u biti nisam. Uvijek mi je važno kako se drugi osjećaju ne mareći za sebe. Zato sam i dopustio nekim ljudima da mi se priblize, da mi postane stalo do njih, i zato sad patim. Sada shvaćam da je sve to bila jedna velika pogreška, kao i moj život. Osjećam se jadno i poniženo. Osjećam se da sam ja tu zbog drugih, da druge ućim nećemu što sam ja vec davno naucio, da nema nikog da meni pomogne. I tak koracam kroz život ko muha bez glave, bez ikog da mi pomogne i da me usmjeri. Noću se budim sretan, uvjeren da sam u svijetu koji sam sanjao, no pogled na sat i brojku od 4:35 AM me baca natrag u depresiju, i želju da se vratim u san u kojem je sve lijepo. U tom snu me okruzuju ljudi s kojima se druzim, no tamo su drugačiji. Onakvi su kakva su moja očekivanja. Imam super djevojku, zezamo se, pričamo, i sve kak to u snu lijepo izgleda. Onda dođe drugi san..Život... Sve ružno, zagađenje, gadljive ljudske duše, djubrad vrvi na sve strane, nema više moralnih ni ikakvih drugih normi... Sve se svodi ja, ja i samo ja.. I onda se nađe netko tko zadovoljava taj ja,ja ,ja i samo ja, i onda on puuuuno više vrijedi od mene, koji možda ne podnosim sve kak je i zato sam takav kakva jesam. Sam... Kakav sam uvijek bio i uvijek ću biti. Osobe na koje se neki dijelovi odnose prepoznat će se. No ne očekujem da naprave bilo šta u vezi sa sobom zbog ovog posta.
:(
Maybe I`ll be back some other day, to live again just who can say
In what shape or form that I might be. Just another chance for me.
A hurried time no disgrace. Instead of racing to conclusion.
And wishing all my life away. No-one can stop me now.
Time is up it couldn`t last. But there`s more things I`d like to do
Í`m coming back to try again. Someday maybe I`ll wait till then
Post je objavljen 17.03.2006. u 19:38 sati.