Nešto se odista neobično dogodilo sinoć. Dapače, neugodno, rekla bih...
Kao i svake večeri (osim kad sam u Močvari na Twilightu, jer tada ništa nije važnije od senzualnog muževnog glasa Roberta Smitha koji naprosto tjera moje bajne bokove da se kreću u ritmu) u 03:00 sata nazvao me moj Jonni, oganj mojih prepona, grijeh moj, duša moja. Moj Jonni, tama mog života i ja, imamo dogovor da me zove baš u to doba – zašto, svi će pravi sotonist, kakav je i moj Jonni, moj pali anđeo, znati... Baš sam ležala u svom velikom krevetu, zavijena u crne svilene plahte obrubljene čipkom, glave naslonjene na jastuk sa Einherjer navlakom donesenom iz Norveške, slušajući ''Of Desire And Lust'' od Himinbjorga, čitajući prve stranice Marquezove ''O ljubavi i drugim nečistim silama'', silno uzbuđena i radoznala, jer iz naslova nije bilo teško zaključiti da se radi o eksplicitno sotonističkoj literaturi sa natruhama romantike, remek djelu iz doba neogotičkih katedrala, neizbježnom štivu svakog osjetljivog gotičara i gotičarke – kada je zavibrirao moj novi Siemens CL 75, koji sam dobila od roditelja kao nagradu za pozitivnu ocjenu iz ispita, te zato što sam se na jedan dan odrekla pudera, crnog tuša i olovke (kvragu, čitav sam taj dan presjedila doma!). Bio je to, naravno, kao što sam već rekla, moj Jonni, križ moj. Pošto smo si vip.frendovi (fuck buddies, hehe :)), razgovori su nam besplatni, pa o ovom sumornom životu, bijedi i boli koja nas okružuje, možemo razgovarati satima. Tako nam i prolaze noći, u prepirkama o kategoričkom imperativu, nesuglasicama, dubokim sofističkim raspravama o vjerodostojnosti Kumranskih spisa, Satyrovom corpse paintu, najboljem albumu od Aboryma, te naravno, phone sexu. Moj Jonni, moja žudnja i moja težnja i ja - djeca noći, preko dana ionako spavamo, jer sunce je prejako za naše osjetljive oči i naše nježne kože... We only come out at night......
Imam neugodnu naviku skretanja sa teme, ne zamjerite, na to me sili i navodi moja boemska narav, moja izgubljena duša koja ne zna drugačije.. Poezija je njezin lijek. Zvijezde joj pružaju zaklon u teškim trenucima. Duboke riječi. Osjećaji i boli pomućuju mi razum. Primoravaju me da ih zabilježim u svojim tekstovima. Dugujem im izvjesno poštovanje i zahvalnost, jer pjesme su moja utjeha, kada pisanje bloga, zbog spletki blog.hr-a nije moguće...
Evo. Vraćam se.
Istaknula sam da Jonni, grijeh moj i ja, dakle, osim razvijanja svog umijeća razgovora, preko mobitela vodimo i ljubav. Ili kako mi to katkada, kada se osobito uživimo, volimo nazvati – jebanjem, ševom, praskanjem i karanjem. Naime, tako je bilo i sinoć, osim što sam ja bila još dodatno uzbuđena jer sam, prije no što sam se smjestila u krevet, čitala blogove mnogih mladih metalaca i interred, a ništa me ne može napaliti više od svjesti da naša Scena napreduje bolje no ikada, i da će za godinu ili dvije Ribnjak biti napućen metalcima koji slušaju Nightwish i Blind Guardian. Dok mi je Jonni, vražić na mome ramenu, svojim dubokim The 69 Eyesovskim glasom tiho šaputao kako bi me rado lisicama vezao za krevet, ja sam ga zamišljala u kožnome korzetu, visokim petama, kapici od skaja i s bičem u rukama u rukavicama s killerima. Njegovi zammmamni uvojci crno ofarbane kose čiju sam viziju imala pred svojim tamnim očima s bijelim lećama, konačno su me primorali da mu predložim ono o čemu već dugo maštam, a što, eto, sada žalim - a to je da sada prekinemo razgovor i da me on onda opet nazove.. I zove... I samo zove... Ja se neću javljati... A on neka zove.
Neznam koliko je vaš um razbludan, ako niste gotičari i ne slušate Velvet Acid Christ vjerojatno nećete shvatiti o čemu govorim. E pa eto, u mojoj maloj zločkastoj glavici rodila se ideja da svoj novi Siemens CL 75 ukrašen naljepnicom s logoom Hatebreeda upotrijebim umjesto jednog od vibratora iz svoje prebogate zbirke.
Pa sam tako i učinila. Jonni, prostakuša i plemkinja moja je zvao, a ja sam svršavala.
A onda je moj novi Siemens CL 75 tek tako i iznenada prestao proizvoditi ugodne vibracije koje su prožimale čitavo moje tijelo, izazivajući nježne drhtaje i sladostrasne uzdahe. Dapače, prestao je i raditi. Potpuno.
Nisam računala na to da nije vodootporan, a ja kada sam uzbuđena znam se prilično ovlažiti. Pitajte samo cure iz wc-a Močvare.
Sada moram nabaviti novi.
Možda je i bolje tako, ponekad sam prilično isfrustrirana, čak ljuta i nervozna zbog kojekakvih abusera, zlostavljača, fanova i opsjedača koji bi rado bili na mjestu moga, sada pokojnoga, novoga Siemensa CL 75. RIP. Shvaćam vas, i ja se sama često poželim kada se pogledam u ogledalo. A onda ne mogu odoljeti da se ne dotaknem. Tamo dolje. Zbog toga često kasnim na Trg, gdje se nalazimo prije Močvare. Kako i vi ne biste postali seksualni manijaci kada ugledate bijele polutke mojih guzova kako se naziru kroz kratke hlačice i mrežaste samostojeće čarape. Putene četvorke, s umecima petice, učvrščene i visoko dostojanstveno uzdignute nekim od korzeta u rasponu od kožnih do baršunastih, naručenih sa ebaya. Napućene lascivne grimizne usne, aristokratske obraze i oči uokvirene crnim. Ružičasti izrast.
Gotovo je. Moram se ići zadovoljiti. Vibrator s killerima ili bez?
:(
Mobiteli umiru vibrirajući.
Post je objavljen 17.03.2006. u 18:32 sati.