Miro Bajramovic,bivsi pripadnik tzv.Mercepove jedinice,otvoreno svjedoci o zlocinima sto su ih on i njegovi ratni drugovi pocinili na podrucju Pakraca,Gospica,Zagreba,Slanog...
KAKO SMO UBIJALI U PAKRACKOJ POLJANI(1)
Zovem se Miro Bajramovic i direktno sam odgovoran za smrt 86 ljudi.Ja s tom cinjenicom navecer zaspim i ujutro se budim,ako zaspim.Svojom sam rukom ubio sedamdeset i dvoje ljudi,medju njima je bilo i devet zena.Nismo radili razliku,nista nismo pitali,oni su za nas bili cetnici i neprijatelji.Najteze ti je zapaliti prvu kucu i ubiti prvog covjeka.Poslije sve ide po sablonu.Ja znam imena i prezimena svih ljudi koje sam ubio...
...U Gospicu je dovoljno bilo da budete Srbin,pa da vas vise ne bude.Nasa grupa je dolje likvidirala izmedju 90 i 110 ljudi,jer smo bili prekratko,niti mjesec dana...
...Za Gospic je vrijedila naredba"etnicki ocistiti";ubili smo direktora poste,bolnice,vlasnike restorana i kojekakve druge Srbe.Ubojstva su izvodjena metkom u celo,jer nismo imali vremena.Ponavljam,iz vrhovnistva je bila naredba da se smanji postotak Srba u Gospicu...
...U Pakracku Poljanu stigli smo 6.listopada 1991.godine,nakon povratka iz Gospica...
...Zatvorenike smo drzali u podrumu osnovne skole,a kad ih je bilo vise,onda bismo ih stavljali u ucionice.Za njih su najgore bile noci,kad smo ih operativno obradjivali,a to je znacilo da smo pokusavali pronaci najbolji nacin da im nanesemo sto vecu bol kako bi sto vise priznali.Znate li koji je najbolji nacin?Palite zatvorenika-plamenom iz boce plina i onda ga polijete octom,a to radite uglavnom po genitalijama i ocima.Zatim postoji mali induktor,poljski telefon,pa Srbina prikljucis na to.Radi se o istosmjernoj struji,ne moze ubiti,ali stvara neugodan osjecaj kod covjeka.Pitas onda tog prikljucenog Srbina odakle je,on ti kaze iz Dvora na Uni,a ti onda,okrecuci poljski telefon,
nazoves Dvor na Uni.Zatvorenicima se u guzicu znao gurati petozilni kabel,to bi im ostavili po par sati da ne mogu sjesti.Otvarane su im rane po kojima je posipana sol ili ocat.Uglavnom,nismo dozvoljavali da prestanu krvariti.Isto tako,svi su isti dan morali nauciti"Lijepu nasu",a to ih je natjerao zapovjednik zatvora Mijo Jolic koji danas,jednako kao i Suljic,ima restorane po Hrvatskoj.Zasto ja nemam nista?
Kad se sjetim svih tih mucenja,pitam se kako su se uspjeli sjetiti svega toga.Primjerice,najbolnije je zabiti male cavle pod nokte.Kad na to spojite trofaznu struju od covjeka ne ostane ni traga.Pepeo!
Ja se toga nikad ne bih dosjetio,a znam Lenzov zakon.
Ja sam ispitivao privedene,ali ih nisam nikad maltretirao,niti to cinio iz zadovoljstva,ali bilo je onih koji su u tome uzivali,kao Munib Suljic.Ne,mi smo uvijek gledali samo rezultate koje je on postigao,a nikad nacin na koji je vrsio obradu.A i tako i tako se znalo da ce svi oni biti likvidirani,pa nije vazno boli li ga vise sad ili sutra.Ljudi su pod takvim mucenjima priznavali sve sto su znali i sto se od njih trazilo.U pocetku smo glumili nekakve demokratske policajce,davali smo Srbima papir da na njemu napisu sve sto znaju,a trazilo se sto vise imena i lokacija...
...Tomislav Mercep je bio zapovjednik Poljane,a ja sam bio dozapovjednik.Mercep je sve znao.On nije osobno sudjelovao u egzekucijama,ali on je citao sve sto smo mu mi pisali u izvjescima,premda je vecina informacija priopcavana usmeno.On je znao za svaku likvidaciju,jer je bio zapovjednik i bio je za nas karizmaticna osoba.Nekoliko nam je puta rekao:"Nocas ocistite sva ta govna!"To je znacilo da se likvidiraju svi zatvorenici...
-nastavlja se-
("Feral Tribune")
Post je objavljen 17.03.2006. u 12:07 sati.