
U Bujama sam živjela tri godine. Mjestašce na dva brda, stariji dio naselja načičkan kućama i uskim uličicama. Na vrhu brda trg, ispred crkve. Kamena ograda s jedne strane trga čuvala od pada u ponor. Ta ograda često je bila cilj mojih šetnji. Za vedra i burom pročišćena vremena, vidjele se s tog mjesta Alpe. Nije mi vjerovao dragi, kad sam mu u pismima opisivala taj pogled. Dok nije jednom došao, baš nakon poštene bure. Vidi, zaista! Alpe! Nisu oblaci, ne, ne!
Evo me u Istri već osamnaest godina. Rođena u zagađenom gradu, u najzagađenijem dijelu grada čak, okružena mirisom pokvarenih jaja, čađavom prašinom koja je uporno padala po opranom rublju. I dan-danas uživam svim bićem u ovakvim pogledima. Još uvijek je hladno, nema onog prepoznatljivog mirisa mora, ali sunčano jutro i pogled na Alpe – prekrasnog li dana!
Post je objavljen 17.03.2006. u 08:22 sati.