Umjetna inteligencija, kao dio računalne nauke, usmjerena je ka stvaranju računala koji se ponašaju kao ljudska bića. Ovaj termin prvi put je 1956. godine upotrijebio John McCarty na MIT-u (Massachusetts Institute of Technology).
Umjetna inteligencija obuhvaća igre - računalne programe koji mogu igrati igre kao što je šah, ekspertne sustave - računalne programe koji omogućavaju donošenje odluka u realnim situacijama (neki ekspertni sustavi, primjerice, pomažu liječnicima u dijagosticiranju bolesti na bazi određenih simptoma kod pacijenta), prirodne jezike - računalne programe koji razumiju prirodne ljudske jezike, neuralne mreže - sustave koji simuliraju inteligenciju nastojeći oponašati tipove fizičkih veza koje postoje u mozgu i robotiku - računalne programe koji "vide", "čuju" i reagiraju na druge stimulacije senzora.
Još uvijek smo daleko od potpunog osvajanja onoga što umjetna inteligencija podrazumijeva, dakle, od sustava koji su sposobni u potpunosti simulirati ljudsko ponašanje. Najveći napredak postignut je u oblasti igara. Najbolji računalni programi za igranje šaha danas pobjeđuju ljude. U svibnju 1997.godine, IBM-ovo super-računalo, nazvano "Deep Blue", bez sentimenta pobjedilo je tadašnjeg šampiona svijeta u šahu, Garija Kasparova.
Procesiranje prirodnih jezika nudi velike potencijale jer bi omogućilo jednostavnu interakciju korisnika i računala bez potrebe za posebnim znanjem i obukom u korištenju računalnih sustava. Nažalost, pokazalo se da je stvaranje programa za razumijevanje prirodnih jezika mnogo teže nego što se mislilo. Postoje rudimentarni programi za prevođenje s jednog jezika na drugi, ali njihovi prijevodi nisu ni približno tako dobri kao oni koje naprave sasvim prosječni prevoditelji. Postoje i sustavi za prepoznavanje glasa (voice recognition systems) koji izgovorene riječi pretvaraju u pisani tekst, ali oni ne razumiju što zapravo pišu.
Ranih osamdesetih godina prošlog vijeka vjerovalo se da ekspertni sustavi predstavljaju budućnost umjetne inteligencije i računala uopće. Do danas, nisu dostigli ono što se od njih očekivalo. Mnogi ekspertni sustavi pomažu stručnjacima u oblastima kao što je medicina ili inženjering, ali njihovo stvaranje je izuzetno skupo i od pomoći u vrlo specifičnim oblastima.
Sustavi koji najviše obećavaju bazirani su na neuralnim mrežama, koje su se pokazale uspješnim u brojnim oblastima kao što su prepoznavanje glasa i procesiranje prirodnih jezika.
Roboti su našli vrlo široku primjenu na montažnim trakama u industrijskim pogonima i na opasnim mestima za čovjeka kao što su to, primjerice, nuklearne elektrane. Međutim, njihova sposobnost ograničena je na vrlo mali broj operacija i pokazuju velike teškoće u identificiranju objekata.
Post je objavljen 16.03.2006. u 18:46 sati.