Marketing
Vile
Ako se vratimo dvjesto godina unatrag, otkriti ćemo da su ljudi vjerovali u vrstu stvorenja koja nisu bila ljudi, ali su jednako stvarna živjela na zemlji. Oni su ponekad bili vidljivi, a ponekad nevidljivi, prema vlastitom izboru, mogli su letjeti, mijenjati obličje, činiti čarolije, bili su dugovječni, možda i besmrtni. Svećenstvo ih je proglašavalo demonima, ali ih je narod uspješno uklopio u kršćansku sliku svijeta, u kojoj su oni moralno dvojna bića. Poznata legenda poistovjećuje ih s "Evinom sakrivenom djecom" i tako ih čini srodnicima ljudi. Prema drugim pripovijestima, oni su nekoć bili anđeli, ali kad se Lucifer pobunio protiv Boga nisu znali kojoj se strani treba prikloniti. Zato su progani iz Raja, ali kako nisu bili toliko zli da ih Bog stavi u Pakao, ostali su na mjestu gdje su pali- na zemlji, u vodi, na nebu.
Vila se rađa iz rose nekog crvenog glavičastog jesenjeg cvijeća.
U Slavoniji pričaju da, ako im se isčupa jedna vlas, odmah umiru. U početku su bile demoni sudbine vezane uz svijet mrtvih ili nepogoda, da bi kasnije počele poprimati svojstva demona lova i prirode, a zatim i svojstva žena. Katkada imaju krila,onaj koji čuje njihovo pjevanje, više ga ne zaboravlja. One žive u oblacima, na zemlji, u vodi i moru. Na oblacima one grade fantastične dvorce.
Vila rađa samo vilu, a kad zanese sa čovjekom, to dijete rodi u šumi ili u trijemu pred svim ukućanima. Odlete s djetetom u naručju. Hrane se mlijekom košuta. Iščekujući sunce, jašu na jelenima (jelen je u arijskoj mitologiji sunčani simbol.
Vile vodne su zle, a vile zračne su dobre. One se mogu pobratimiti sa čovjekom ako im se svidi. U narodu je postojalo vjerovanje de se posebnim obredom moglo steći takvo pobratimstvo: u nedjelju kad je pun mjesec, čovjek mora otići u šumu, oko sebe brezovom metlom ucrtati kružnicu, a u krug staviti konjsku balegu, dvije do tri konjske dlake i konjsko kopito. Zatim mora triput zahukati, triput obići oko kopita i izgovoriti: "Oj, vilo, moja krvna sestro, tražeći te prošao sam devet šuma, devet planinskih visova i devet razrušenih utvrda. Priđi i postani mi posestrimom." U našim krajevima spominju vilu planinkinju, diklicu planinsku, nagorkinju, zagorkinju, vodenu, zdenčju, potočju, morsku vilu, morkinjicu koja boravi u špilji kraj mora, šumnjaču koja živi u šumi, vilu drvaricu koja živi u krošnjama.
Vile obično hodaju same, ali kad plešu u kolu ih je 10. Ostaju tada za njima tragovi od kopita, a onoga koji ih vidi dok plešu, mogu pretvoriti u drvo, stijenu ili ga odvedu u šumu.
Vilac se od vila razlikuje samo po tome što je muško. Vilaca ima malo pa vile traže svg odabranika među ljudima. Narod te vilinje miljenike zove VILENJACIMA. U zoru, sa suncem dolaze vilenjaci pokupiti zaostale vile sa proplanaka i odvode ih u vilinske dvore. Ako tada zateknu čovjeka da pleše s vilama, napasti će ga. Vile su imale svog gospodara zvanog vilovnjak ili kosmati čovjek.
Ušušur je bio vilenjak zaljubljen u lijepu djevojku. Kad se ona udala za drugog, Ušušur je začara tako da se sirota djevojka utopila u rijeci. Rastrzan bolom i sam skoči za njom. Želeći se kazniti sveza sam sebe za nogu i ostane živjeti na dnu rijeke. Na dan kad počinje jesen i vode se preobrazuju, ispliva i triput zapjeva: "ušur, ušur, ušur!" Tko mu čuje pjesmu, umrijet će tu jesen. Zaštitnik je mutavaca, melankoličara i luđaka.
Post je objavljen 16.03.2006. u 18:34 sati.