Marketing
Your eyes were the deepest blue i've ever seen
Evo me začudo za kompom u vrijeme kad obično spavam .. bila u školi ili ne. No da ,danas sam odlučila biti budna , tako da navečer zaspijem ono ... odmah i ne idem ko krepani pasanac u školu. Bogami ja sam kaj nisam zaspala u autu danas.
No nije bitno.Da odmah na početku posta dodam svoj komentarić na dio prošlog posta ,da ne bih bila krivo shvaćena ... vjerojatno sam se krivo izrazila . Napisala sam da su cure nesposobne.Al ono , samo ih je večina nesposobna , imamo mi i debilnih dečkiju.
I da , možda se jesam malo previše razbahatila s tim četvorkama, budući da sam obićno u ekipi koja se zadovoljno smješka nad svojim trojkama, al ja tak uvijek ... cjelu godinu štrajkam , a onda mjesec dana prije kvartala učim i dobivam zakon ocjene.
Osim ,da .Geografije . Al ja što se tiče toga zbilja imam više sreče nego pameti . Uvijek dobijem najlakša pitanja u cjelom razredu ... kod nas inaće svako dobije svoja pitanja. I budući da sam prošlu noć provela kako sam provela , a ne učeći , statistike pojma nisam imala. I kamo sreće , 4 od 5 pitanja su "objasni..." woo hoo! Tako da prognoziram 3 .
No a kaj sam radila do pola 4 ? huh , da ... ni sama ne znam . Družila se s naj osobom na svijetu. Svojim odrazom u ogledalu .
Ja sam čudna .Mogu satima sjediti na podu pred tim ogledalom i zuriti si u oči i pričati sama sa sobom. Al to nisam ja ... to je ona .
Ona koja mi se stalno suprotstavlja u glavi , ali samo je glas ... a kad sjednem pred ogledalo to je kao da osobno srećem prijatelja s kojim se čujem samo preko telefona . I onda se ljepo napričamo .I nije mi žao što nisam učila . Ni da sam 3 sata blejala u te papire ne bih sve naučila , a ovako sam postigla nešt puno važnije. Konačno smo se nešto dogovorile .Nažalost ,to je samo princip i kako ga stavit u praksu - nemam blage veze. Al svejedno , posljedice se osjećaju ... ja se osjećam zakon , a drugo mi nije niti toliko važno .
Sječate se onog ogledala od neki dan? Razbila sam ga. Više mi ne treba .Ono mi nije davalo slobodu već sam mu robovala , robovala sam idejama koje su se ćinile savršene .Ali nisu . Ništa nije savršeno. Čak ni svijet u kojem su svi moje marionete , rade ono što ja želim da rade ... no znate , nije uvijek ono što želite ono što trebate ;)
Nekad bih voljela biti kao ona ... koja živi u tom zamišljenom svjetu , koja je slobodna i uvijek radi ono što hoće ,no ona ne mora snositi posljedice ... ne mora živjeti sa sobom i podnositi činjenicu da ima slabosti. Da radi greške i to velike . Da ne može podljeti pritisak. Da se slama i gazi po svemu što je ikada bilo bitno.
Ja moram. Možda je to neka vrsta prirodne selekcije ... ako nikad ne naučim prihvatiti svoje greške iz prošlosti koliko god bile neoprostive i naći snagu da ih ne ponavljam , nikad ne ću slobodno disati ...jednoga dana , možda ponovo zavrijedim svoju dušu.
A tako nećemu se ne bojim nadati . Jer ništa ne ovisi o drugima .Sve je na meni , a ja znam da se ne ću razočarati ... nikada više,ne na taj način.
Možda bih zbilja trebala prekinuti cjeli cirkus. Sve staviti zeleno na bjelo. Istinu. Uništiti sve isprazne nade i blesave maštarije.
Djetinjasto je misliti da mogu ovako zauvijek.Da se mogu zauvijek skrivati iza drugih, da mogu zauvijek izbjegavati suočavanje s istinom koju i predobro znam.
No nema veze. Kako god bude, znam da sam jaka i da je sad zapravo svejedno.Jer me više nekako i nije briga.
Danas sam se toliko smijala ... s prijateljima . S ljudima u školi , čak i s onima s kojima ne pričam nego ih promatram s distance i pitam se kakve su osobe ... i što sve zapravo skrivaju iza tih svakodnevnih rutina ...
I život je ljep , jer znam da su oko mene ljudi kojima je stalo, koji me vole ...
Post je objavljen 16.03.2006. u 15:42 sati.