Novi dan se porodi i ja skupa s njim , tako evo već 32 godinice.Kad otvorim oči misao koja se već dugo vremena prva javi je "nedaj bože bolje".Mada sam već u automatizmu, tek kad mi do srži dospije smisao parole za predstojeći dan , moj sustav se podigne. Od kad sam pobjedio bolest koju učene duše nazivlju Somatosenzorna mišićna atrofija , postao sam pragmatičar glede penso positivo. Nađoh , ili preciznije rečeno pogodi me , receptura za sretan i dugovječan život, čija je srž sadržana u odavno otkrivenom obrascu ponašanja i pozitivnog razmišljanja.Sve što ja učinih bijaše puko tehniciranje i prilagodba određenih načela koji me vodu kroz žitje.
Zbog tih spoznaja postadoh i ostadoh kvajat , kajnd end džentl in evriting aj du.
Najljepše od svega je zadovoljstvo samom sobom a i moć prihvaćanja trivijalnosti koje srećem oko sebe.Zato danas želim sa vama daleka braćo podjeliti neke od spoznaja koje su mi olakšale teret križa tako da mogu sa užitkom pristupiti nošenju inog. A , majda nemam ništa protiv takvog pojavnog oblika i isticanja osobnosti , ja nijesam mazohist ( takob se¸da je živ, danaske deklarirao Musa Ćazim Ćatić ).
Četvrtak je inače dan kojim odajem poštovanje velikanima pisane riječi , pa danas padoh po čika Jovi Zmaju. Evo vam jedan jegov stih pa malo promislite što pjesnik htjede da rekne prije mlogo vremena:
"KADA VIDIŠ LIJEPO MIJESTO TI DRVO POSADI...."
Iz dubine duše pozdrave vam uručujem!!!
Post je objavljen 16.03.2006. u 16:28 sati.