Iako postoje brojne, često pogrešne, predrasude o ovoj elitnoj jedinici, Legija stranca (Legion Etrangere) je sastavni dio Francuske vojske i predstavlja najobičniju profesionalnu borbenu jedinicu koja koristi istu opremu i naoružanje, te sudjeluje u istim misijama kao i ostale jedinice Francuske vojske. Jedina razlika u odnosu na ostale formacije je ta da su njeni pripadnici stranci, ili točnije rečeno, dobrovoljci svih nacionalnosti, rasa i vjerskih uvjerenja, ali ipak odani cilju služenja interesa Francuske, bilo gde u Svijetu.
Povijest i tradicija
Francusku legiju stranaca osnovao je francuski kralj Luj Filip, 10. Ožujka 1831. godine sastavljenu od dobrovoljaca starih od 18 do 40 godina (tako je i sada), koja je odmah poslana u misiju osvajanja Alžira. Ova misija, kao i sama jedinica je trajala sve do 1835. godine, kada je Aližir pao u ruke Španjolaca. Nakon toga, jedinica u ovom obliku je ponovo formirana, te stjecala brojna borbena iskustva; Alžir (1855.), Italija (1859.) i Meksiko (1863.) gdje se odigrala jedna od najimpozantnijih bitaka koje je vodila Legija stranaca. Naime, 30. Travnja 1863. na hacijendi "Camerone" pokraj grada Puebla , 3 časnika i 62 legionara pružila su otpor daleko nadmoćnijim meksikancima (oko 2000 vojnika). Nakon cijelog jednog dana žestokih okršaja poslljednjih 5 preživjelih legionara postavilo je bajonete na svoje puške i krenulo u juriš.
Od tada, naziv ove bitke ponosno nosi svaka legionarska zastava, simbolizujući borbu "do poslednjeg čovjeka". Od tih prvih dana, pa sve do danas, jedinica je prošla brojna ratišta i bitke čuvajući interese Francuske republike. U nastavku dajemo vam kronološki pregled nekih od najbitnijih borbenih aktivnosti:
1914. I. sv. rat, legija borbeno angažirana u Francuskoj
1939.-1945. II sv. rat, borbeno angažiranje u Norveškoj, Libiji, Tunisu, Italiji i Njemačkoj
1945. početak rata u Indokini (bitke kod Phu Tong Hoa i Dien Bien Phu-a)
1954. povratak u Alžir, kao sigurnosne snage stalno prisutne sve do 1962.
1962.-danas.: nakon napuštanja Alžira, regimente su razmeštene u Džibuti, Madagaskar, Tahiti i Francusku Gvajanu
1969.-1970. dve regimente angažovane u operacijama u Čadu
1978. oslobađanje nekoliko stotina Europljana od sigurne smrti u Zairu
Danas - angažiranje u mirovnim misijama širom Svijeta
Od svojih početaka pa sve do danas, svi pripadnici Legije (od Generala do vojnika) odani su samo jednoj - da služe Francuskoj profesionalno i dobro. Tradicija ove jedinice izražava se kroz više aspekata: posebne uniforme, posebne pjesme i koračnice, izdvojene nastupe na paradama i posebne ceremonije svojstvene samo Legiji. Svečana uniforma je bijela sa svečanom bijelom „Kepi“ kapom. Boje legije su crvena i zelena, a preuzete su od Švicarske garde koja je bila u službi francuskog Kralja.
Život u legiji stranaca
Uvjeti za prijem u jedinicu su vrlo jednostavni i jasni, morate imati između 17 i 40 godina života, morate imati neki od važećih identifikacijskih dokumenata, te morate biti fizički u dobroj kondiciji kako bi mogli da izdržite buduće napore. Francuski jezik, koji je službeni jezik Legije, se uči tokom faze privikavanja, a gotovo svi pripadnici jedinice nakon prve godine potpuno ovladaju jezikom.
Prijem potencijalnih novaka vrši se u 16 centara za novačenje koje se nalaze širom francuske. U ovim centrima za novačenje vrše se prve provjere i testiranja, prvenstveno medicinske prirode. Nakon ovih pregleda, novaci se šalju u centar Aubagne (15 km istočno od Marseja), gde se nalazi glavni stožer i zapovijedništvo Legije stranca. U ovom centru novaci se podvrgavaju raznoraznim testovima, ispitivanjima i intervjuima, koji traju oko tri tjedna. Ukoliko zadovolje sve postavljene uvjete, potpisivanjem petogodišnjeg ugovora novaci postaju i zvanično legionari.
Mnogo više o samom procesu prijema i uopće o životu i radu u Legiji stranaca možete pronaći na adresi http://www.foreignlegionlife.com, i to iz prve ruke, a kuriozitet predstavlja i primjer pravog ugovora koji potpisuju legionari (sa prijevodom na engleski jezik).
Nakon potpisivanja ugovora, iz centra Aubagne, legionari se šalju na osnovnu obuku u glavni trening centar Castelnaudary, 50km od Toulousa. Ovdje se vrši osnovna obuka koje se sastoji: u stjecanju snage i izdržljivosti, ovladavanju rukovanjem raznim vrstama oružja, preživljavanju u terenskim uvjetima, učenju posebne koračnice i sl. Non-stop tokom ove faze obuke vrše se i testiranja fizičke snage, a neka od njih su: 8 km marširanja sa ruksakom težine 12 kg koje mora da se završi za 1 sat, trčanje 12 minuta (sve iznad pretrčanih 2800m je dobar rezultat), penjanje uz uže bez korištenja nogu, trčanje sa vrećom pijeska teškim 40 kg u roku od 20 sekundi i sl. Kod ovih testova nema palih, odnosno bez obzira da li novaci mogu da zadovolje postavljene kriterije ili ne, nakon osnovne obuke nastavit će treninge u svojim borbenim regimentama. Nakon završene osnovne obuke legionari se raspoređuju u neku od 11 jedinica Legije stranaca.
Obuka
Svaki legoinar bez obzira u koju regimentu je raspoređen prolazi kroz razne vrste borbene obuke. U dvije padobranske regimente, osnovnu specijalističku obuku predstavlja padobranski tečaj koji traje 3 - 5 tjedana. Za tih par tjedana, obavezno se obavi najmanje 6 skokova, nakon kojih legionari dobijaju svoja "krila" (padobransku značku).
Svaki od legionara tokom svoje karijere mora proći najmanje jedan specijalistički "commando" tečaj (trajanje 3 tjedna) koji se održava u nekoliko centara širom Francuske. Ovu obuku sačinjavaju slijedeće vještine: obuka u penjanju, postavljanje zamki i eksploziva, ručne tehnike borbe, metode borbi u gradskim područjima, veslanje, plivanje u moru bez prsluka sa borbenim rancem i puškom...
Naoružanje
FAMAS
Osnovno legionarsko naoružanje predstavlja automatska puška FAMAS kalibra 5.56 mm (Fusil Automatique Manufacture d'Armes de St Etienne), dizajnirana početkom 80-tih, te načinjena od plastike i fiberglasa. Vrlo je slična engleskoj automatskoj pušci, s tim što je dosta lakša i prepoznatljiva je po dugačkom rukohvatu za lakše nošenje. Puška je sposobna za pojedinačnu paljbu, kratki rafal od 3 metka, te kontinuirani rafal, a izbacivanje čahura može se podesiti i na lijevu i na desnu stranu. Također, može ispaljivati ručne granate i anti-tenkovske projektile od 500 grama. Slično pušci M-16, vrlo je osetljiva na prašinu, pijesak i druge nečistoće, pa zahteva odgovarajući tretman.
Snajperska puška FR F-2
Sastavljena od modernih kompozitnih materijala, zamijenila je staru FRF pušku. Ovo je snajperska puška kalibra 7.5 mm, osnovnog dometa 600 metara, koji se dodavanjem bipod oslonca može dodatno uvećati. Oružje je opremljeno teleskopskim ciljnikom za dnevnu svijetlost, a može se dodati i noćni ciljnik za upotrebu u mraku.
89mm LRAC
Ručni raketni bacač LRAC 89 težak 8kg djeluje na daljinama od 100 do 600 metara, a poslužuju ga dva borca. Projektil koji lansira ovaj bacač sposoban je da probije 40mm čelični oklop na daljini od 300 metara. U Legiji se također koristi i verzija kalibra 120 mm koja može da probije bilo koji oklop, na manjim udaljenostima.
Zanimljivosti
Svaki legionar ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 15 dana (u prvoj godini ugovora), dok je taj odmor čitavih 45 dana u petoj godini ugovornog perioda. Tokom odmora legionari ne smiju napuštati teritoriju Francuske i moraju da se javljaju svojoj jedinici.
Plaće u legiji su strogo definirane i nisu nikakva tajna. svaki legionar uvijek znak koliko je zaradio i koliko može da očekuje. Plaća se isplaćuje jednom mjesečno i to u gotovini, dok je zabranjeno otvaranje bilo kakvog tekućeg ili sličnog bankovnog računa. Ukoliko to želi, pripadnik ove jedinice može da dobije bankovni račun o kome se brine sama jedinica. Mjesečna primanja se kreću od 975 eura za običnog legionara, i idu do 1372 eura za legionara u činu caporala. Visina plaće ovisi i od jedinice, odnosno regimente u kojoj legionar služi, kao i od borbenog djelovanja. U slučaju da je njegova regimenta angažirana u nekom borbenom okruženju, plaća mu se može i udvostručiti.
Jedan od najvećih problema, sa kojim se inače suočavaju i druge vojne jedinice u svijetu, je problem dezertiranja. Ovaj problem je posebno izražen u Legiji stranaca u kojoj godišnje dezertira oko stotinu vojnika.
Nakon najmanje tri godine odanog služenja Francuskoj, svaki legionar može da zatraži dobijanje francuskog državljanstva.
Legionarska očekivanja
Prije svega, svaki legionar je dobrovoljac, koji se svojevoljno priključuje ovoj vojnoj jedinici, prihvaćajući sve obaveze i rizike. Najčešće u legiju pristižu ljudi koji na neki način bježe od svoje prošlosti. Generalno, novaci se priključuju jedinici najčešće zbog osobnih ili obiteljskih kriza, ili zbog neprilagođavanja socijalnim ili političkim promijenama u njihovim rodnim državama. Upravo u prilog ove konstatacije idu masovna kandidiranja dobrovoljaca iz Španjolske (nakon građanskog rata 1939.), zatim novaka iz istočne Europe nakon 1945. godine, te sa prostora bivše Jugoslavije - početkom rata 90-tih godina prošlog stoljeća. Iz drugih područja Svijeta, u Legiju stranaca uglavnom dolaze ljudi iz srednje klase koji su nezadovoljni svojim životima i koji u Legiji traže avanturizam.
U budućnosti Legija stranaca će biti sve manje angažirana u borbenim misijama, prije svega zbog smanjenja kolonijalnih aspiracija Francuske (koje vjerovatno nikada neće biti ugašene), a sve više u mirovnim operacijama širom planete.

Post je objavljen 16.03.2006. u 14:32 sati.