Ima već petnaestak godina da su se dvije riječi izgubile iz javnog opticaja, nitko ih ne rabi i kao da su zaboravljene. To se izvelo tim lakše što su se u prethodnim desetljećima upotrebljavale i prečesto, tako da su se ofucale, profanirale, izgubile na značenju i težini, koristile kao fraze i ogadile. Te dvije riječi su REVOLUCIJA i KONTRAREVOLUCIJA.
Govori se da su partizani, komunisti, antifašisti i ini svojevremeno pobijedili, preuzeli vlast, zasjeli…, ali se propušta spomenuti da su proveli revoluciju. Isto tako se sada govori "pobijedila demokracija", da je društvo u tranziciji, spominje se "ostvarenje tisućljetnog sna", ali se kao vrag od tamjana bježi od toga da se sve to nazove pravim imenom - kontrarevolucija.
To su činjenice koje nije moguće relativizirati da su takve po nečijem viđenju ili da je to nečije mišljenje, a po nečijem mišljenju nije tako. Da bismo ustvrdili da se dogodila revolucija koja je nakon pedesetak godina krahirala pobjedom kontrarevolucije, nije potrebno pozivati se na elementarnu sociološku i politološku literaturu. Dovoljno je pogledati u bilo koji rječnik hrvatskog jezika, rječnik stranih riječi, leksikon ili enciklopediju i pročitati značenje proskribiranih izraza.
Oni koji vjeruju u postojanje vraga tvrde da je njegova najveća pobjeda kad uvjeri ljude da ne postoji, da ga nema. Tako je i konačna pobjeda kontrarevolucije ako zavara ljude da se nije ni dogodila.