Bila sam vesela kao prase u kupusu kada sam kreirala svoj prvi blog. Nije mi bilo čak ni previše važno hoće li ga itko osim mene čitati. Fino mi je krenulo, a onda se sve zablokiralo, totalni raspad sistema.Trajalo je to neko vrijeme, napokon se sve sredilo, ali ne i za mene. Moj vlastiti blog ostao mi je nedostupan. Upišem korisničko ime i lozinku, a ono ništa, kriva lozinka. Ma ne može biti kriva. Dalje mi sve postaje zakučasto, potpuno se izgubim zajedno sa svojim živcima. Rekoh, nema veze, stvoriti ću novi blog. I stvorim ga, ali ovaj me blog uopće ne veseli. Ni sama ne znam kako mi je to uspjelo, ali nekako sam se previše emocionalno vezala za svoj stari blog i kada poželim nešto napisati ovdje, sva pokisnem i sve mi se zgadi. Hoću svoj stari blog, hoću nastaviti tamo gdje sam stala.
Post je objavljen 16.03.2006. u 10:53 sati.