Prije nego počnem, moram se pohvaliti da mi je danas prva mjesečnica, ne bih se ja toga ni sjetio da mi nije jedna blogerica Sirenica to čestitala. Dakle u ovih 28 dana, napisao sam 25 postova, mislim da to nije tako loš rezultat, samo tri dana odmora, a i to je bilo iz razloga što blog nije radio :) A sad tema...
Često sam pitao prijatelje kako im djelujem na prvi pogled, da li sam onako pristupačna osoba ili ipak djelujem malo strašnije. Osobno, bilo je perioda kad sam mislio da spadam u onu drugu grupu, valjda zato jer sam nosio crnu kožnu jaknu, a ponekad se ne obrijem tjedan dana, kosa bude sva onako neka.... ali uzalud, svi kažu da djelujem bezopasno. Ne znam biti opasan :)
To sam ih pitao iz razloga što kad idem po korzu, oni jadni ubogi prosjaci uvijek ide na mene, prolaze desetke drugih ljudi da bi došli do mene i izmamili koju kunu. Ona dječica koja nosaju kojekakve potvrde da imaju bolesnog brata ili seku, uvijek se obraćaju meni, a djeluju tako jadna, da im moram dati nešto malo, mislim u sebi, da imaju novca, ne bi bili vani i prosili, a kad drugi put opet nalete na mene te iste osobe, kažem im da sam im već dao, onda krenu psovke i to kako sam škrt i slične stvari. Zbog takvih nekad ne dobiju novca oni kojima zbilja treba. Najgore mi je kad vidim prosjaka da prosi i lagano pijucka pivo, pa necu ti valjda davati novac da ti pijes. S druge strane, možda griješim dušu, možda ljudi drže vodu u bocama od piva! Svi u Rijeci znaju onu babu 'imaš kunu'! Kad sam tek došao u ovo podneblje, dao sam joj i kunu i više kuna i... kasnije mi je već dosadilo, ona je stalno na Žabici, ali i ja sam stalno na Žabici, i ne mogu joj stalno davati kune, sad me vec skoro četiri godine ne pita za kune. A vidio sam jednom kad je pitala ženu koja gura kolica s djetetom da joj da kunu, a žena se izdera na nju, da kako ju nije stid, posjeduje dva stana i golfa, a traži novaca, ja idem pješke, pa ne tražim ništa – opasna je žena bila. Ili kod mene u Slavoniji kad je kirvaj, pa se to već zna da ima pečenke, kolača, sarme... svega, onda cigani idu i prose. Mislim, tko ima srca odbiti mršavu ženicu s djetetom u naručju, a da im ne da i kobasicu, i malo šunke, i koje jaje, i svega pomalo što imamo. Svi smo davali, da bi na kraju čuli kako oni hrane svinje s tim! I naravno, većina im je prestala davati, ali mi je žao onih koji to ne rade, nego zbilja traže jer nemaju, tih ljudi mi je žao! Jednom sam bio u Indexu s SonoVeritasom i Smartarticom, i taman kad smo završavali ručak prilazi nam jedan čovjek za stol, ali baš nama, od svih drugih silnih stolova kraj kojih je morao proći da bi se probio do nas! Prvo što je bilo neobično, pozdravio nas je s Hvaljen Isus. Nemam ništa protiv, vjernik sam i presretan sam kad čujem da je i netko drugi vjernik - pogotovo ako je cura mojih godina :) sad cu vam pokušat napisat mali razgovor + didaskalije
ĐURO: Hvaljen Isus, ja sam Đuro iz Osijeka (pa zatim stane s pričom i samo šuti)
SonoVeritas: I???
ĐURO: Znate, ja dolazim iz Osijeka, ruka mi se osušila, tako da nemam ruke, a nažalost nemam baš ni noge, nedavno sam pao pod vlak, pa ih je vlak odsjekao.( a prilično jasno je da ima noge, i da vlak nije ništa odsjekao, osim ako mu sposobnost regeneracije nije tolika da su mu izrasli novi udovi, ali..... mislim da nije stvar u tome)
SonoVeritas: I???
ĐURO: Imam kod kuće i dvoje djece.
SonoVeritas: I???
ĐURO: Znate i ruka mi se suši (nije izgledala suho, nije izgledala ni mokro, ali definitivno ne suho, koliko sam primjetio ruka je bila u funkciji)
SonoVeritas: I??? Što trebate?
ĐURO: Ja sam gladan, već pet dana nisam jeo, ako bi mi mogli kupiti malo juhe pa da ponesem djeci.
Fresh Prince: A kako ćete ponijeti juhe kući kad je juha u ovim posudicama, nećete valjda istresti juhu u vrećicu
ĐURO: Pa ima tamo valjda nekakav odrezak, da ga mogu djeci ponijeti
Fresh Prince: To se uglavnom dobije na tanjuru, ne može se u vrećicu staviti.
ĐURO: A da vi meni date novac, pa da ja sebi kupim?
Fresh Prince: Ovdje se ne kupuje novcem nego studentskim bonovima! (vadim par bonova da dam nesretniku)
ĐURO: Hoćete li mi vi to kupiti?
Fresh Prince: Mi žurimo na predavanje, moramo ići, nemamo vremena. Odite sami.
ĐURO: Neću, već sam bio pa me poslovođa lupio šakom u glavu (napominjem da vidljive ozljede nije bilo + moje zapažanje da nikad nisam vidio nikakvog poslovođu u kuhinji)
I tako smo mi otišli, a što je bilo s jadnikom, zbilja ne znam, samo se nadam da je kasnije ipak shvatio da ima obje noge koje vlak nije pregazio i odsjekao, te da ima (na prvi pogled) dvije posve zdrave ruke. A kako je Đuro iz Osijeka došao do Rijeke i što tu radi, nikada neću saznati!
Stavio bih ja link i na Đurino ime, ali mi nije ostavio adresu svoga bloga :)
Pozdraw!
P.s. udjelite ponekad koju kunu prosjaku, nemojte uvijek misliti što će on s njom napravit, samo ju dajte i dajte ju od srca, osjećat ćete se dobro u sebi, znat ćete da ste nešto dobro napravili. I ono kad oni kažu 'Bog vam dao sreće, zdravlja i ljubavi, Bog vas blagoslovio' i slične stvari.... nekad mi ide na živce, ali kad bolje pogledam, kroz život me prati sreća, ili ja tako želim misliti!
Post je objavljen 16.03.2006. u 10:27 sati.