Bračni odnosi su dosadili i meni a gdje neće drugima, a moj intimni život je dosta vremena bio javno dostupan svima. Vrijeme je da se prebacimo na neke druge teme i sheme.
Od danas sam društvena i javna kritičarka.
Ako nekoga želite iskritizirati a za to nemate vještinu ili muda, slobodno mi se javite pa ću ja kritizirati umjesto vas.
Prva osoba koju ću javno iskritizirati biti će ni manje ni više nego ja osobno.
U prethodnom postu dala sam naslutiti kako ja i moj mamlaz slavimo 4. godišnjicu vjenčanja.
Kako sam i inače sklona čudnovatim načinima obilježavanja obljetnica (zašto bih ja kao sve druge normalne žene na primjer skuhala fini ručak i poslužila ga u finim tanjurima kada si mogu zakomplicirati život toliko da se poželim vratiti u doba kad sam bila dojenče i jedini mi je problem bila crvena guza) nisam ni ovu preskočila.
Pokupila sam dijete iz vrtića, čekala autobus punih 45 minuta (ne, ne živim u Kašini, živim skoro pa u centru kvarta blizu centra Zagreba), poharala sve "čajna šopove" u potrazi za nekim finim primjerkom mača, ne da bih izvela harakiri ili atentat na muža nego da bih mu makar prividno i za prvu ruku, udovoljila želji da ima nešto Samurajsko na zidu (to je vrhunac hladnog oružja koje mogu probaviti, a da nije za kriminalna djela nego za ukras).
Kupila sam mu dakle, jednu majicu, i nekakvog ribara sa satom i kockicama koje prikazuju datum.
A kako me razočarao rečenicom da mora hitno ić platit struju da nam je ne bi ugasili, morala sam na brzinu donijeti odluku kako ubiti dva sata, a da ne budu u čekanju autobusa kojim bih odvela dijete doma.
Put me sam, sudbinski naveo na nekakav mali frizerski salon za kojeg ću kasnije pretpostaviti da služi isključivo pranju love, nikako kose.
Ni 5 ni 6 nego minival.
Često prepoznam u sebi onu najpoznatiju dalmatinsku karakteristiku: lijenost, pogotovo kad vidim da postoji linija manjeg otpora. Majku mu, svaka takva linija je moja bez greške.
Zašto bih sat vremena fenirala kosu kad mogu imat "instant valove"?
Nakon što mi je skinula viklere, oprala kosu i ošišala ispucale vrhove, curica iz salona mi je odlučno nasaftala pola kile pjene te počela potezati kosu (za koju sam zaključila da raste direkt iz mozga) s namjerom da je "uvije" prema van.
Kad sam je uljudno pitala koji kurac mi "uvija" kosu prema van kada mi je napravila minival prema unutra, u salon je ušla vlasnica, zaprepaštene face i usklika "isuse bože, spržila si joj kosu!!!"
U duetu su mi počele petljati po glavi a ja sam svaku vlas osjećala duboko, duboko u unutrašnjosti glave (A govorili su mi da imam slabu kosu. Pih.)
Pala je odluka: moramo ošišati sve što je uništeno.
Zajedno sa slijepljenim pramenovima, koje kao da je netko okitio sažvakanim žvakama, na pod je lagano padao i moj ponos, moj trud i muka, godina i po' dana mukotrpnog "puštanja kose".
10 centimetara, najdužih 10 centimetara u mom životu, nijedna dužina mi nikad nije bila veća ni bitnija, svih 10 centimetara mi je skinula sa glave.
Moja faca je inače uvijek nasmiješena, ta ipak sam ja turistički radnik, ali faca koju sam danas imala, dok su mi masakrirali kosu, kao onomad Dalila Samsonu, bila je sve samo ne nasmiješena i blažena.
Izričito sam nekoliko puta naglasila kako sam strašno nezadovoljna i da ne znam kako ću se pojaviti na snimanju emisije za koji dan/tjedan (ma svejedno, kao da ona zna imam li ja snimanje ili ne) te da nije moja krivica što se ne razumijem u odnos "pramenovi-minival".
Kad sam se tako izmasakrirana digla sa stolice, uljudno sam postavila zadnje pitanje: "Jesam li vam možda štogod dužna?"
"Ne, sačuvaj bože" - odgovorila je vlasnica salona.
Sin se ispred salona nasmijao i rekao da sad izgledam kao zločesta vještica iz "Ivice i Marice", mamlaz je reko "Ma jube, narast će, snać ćemo se i ovako" (Mi? Tko to mi? Jebe se tebi, ti kose opće nemaš...lako ti je tako...) a ja sam još uvijek u šoku. Manje-više zbog neuspjelog minivala, ali ta dužina. Dužina mene muči. Onih 10 centimetara.
Do maloprije bih odskočila od šoka kad bih prošla pored zrcala. Sad samo prestrašeno razrogačim oči.
Proć' će minival a kosa će narasti, ali ja ovaj svoj idiotski pothvat, nadasve tvrdoglav (jer ja kad nešto poželim moram to imati SAD i ODMAH) neću još dugo, dugo, duuuugo zaboraviti.
Samo me ludo zanima u kojem će mi stanju biti kosa za slijedeću godišnjicu?
Post je objavljen 16.03.2006. u 00:23 sati.