"...Ploče koje su bile pisane s obje strane; s jedne strane i s druge strane bile su pisane. I Ploče su bile B-žje djelo, i zapisano je bilo zapisano od B-ga, urezano u Ploče" (32-15,16). Naši komentatori su bili zbunjeni ovakvim uvodom u naredna zbivanja. Zar ne bi bilo bolje da je ovo kraj 31. poglavlja? Zbog čega se ovaj tekst nalazi na ovom mjestu?
Gornji stihovi su stavljeni u ovaj kontekst kako bi se našli u kontaktu s opisom kada Moše svjedoči orgijama oko zlatnog teleta. U ovom presudnom trenutku, tekst se ne fokusira samo na Mošeov bol, šok i gnjev. On u isto vrijeme ukazuje da su ljudi, kada im je Moše prišao, vidjeli zapisano, B-žje djelo, na pločama. Uništavajući ploče, Moše je pokazao da je savez između naroda i Boga uništen. U biti, ono što je bilo uništeno bio je sam zapis, odn. poruka.
Uništavanje Ploča vraća nas na onaj događaj u Egiptu kada je Moše usmrtio egipćanina. Zapravo, potpuno isti glagol, "vayifen", se koristi u oba slučaja. U Egiptu, Moše nije imao drugog izlaza, a silazeći s brda, Moše je pogledao Ploče i razbjesnio se na narod - i jedino što mu je preostalo bilo je učiniti neki drastičan čin.
Ovakav scenarij donekle podsjeća i na nedavnu suvremenu prošlost. Kada je Glavna skupština Ujedinjenih nacija prihvatila neslavnu rezoluciju "Cionizam je rasizam", izraelski delegat Chaim Herzog prišao je podiju, podigao list papira s rezolucijom i poderao ga na komadiće. On je očito uništavao riječi, poruku, a ne sam papir.
Post je objavljen 12.03.2006. u 19:33 sati.