Već sam spomenula da volim poeziju čitati tako da napamet otvorim stranicu kao da izvlačim karte iz špila nadajući se da će sudbina odabrati za mene. Sudbina uvijek odabere. Otvorim onu pjesmu koja mi u tom trenutku najviše odgovara i jednostavno opisuje pravi trenutak.
Večeras sam odlučila isto pokušati s poznatim Priručnikom za ratnika svjetlosti. Uzeh u ruke poznatu malu plavu knjižicu i otvorih je. Večeras, nakon predivno provedene večere s jednim dečkom, moj priručnik mi je puno rekao. Otvorila se stranica s ovim riječima:
Za Ratnika ne postoji nemoguća ljubav.
Ne dopušta da ga obeshrabri šutnja, ravnodušnost, ili odbijanje. Zna da se, iza ledene maske koju ljudi navlače, krije vatreno srce.
Zbog toga Ratnik stavlja na kocku više nego drugi. U neumornoj je potrazi za ljubavlju - pa iako to znači mnogo puta čuti riječi "ne", vraćati se kući shrvan i poražen, osjećati odbačenost dušom i tijelom.
Ratnik je neustrašiv kad stremi za onim što mu je neophodno. Bez ljubavi, on je nitko i ništa.
Za mene ne postoji ništa nemoguće. Za mene ne postoje problemi. Za mene postoje situacije koje se mogu lakše ili teže riješiti, ali sve se mogu riješiti. Zar će ljubav meni predstavljati problem? Neće! Znam da će doći. A mislim da mi je moj Priručnik večeras rekao da se iza moje hladne maske nalazi vatreno srce. Onaj tko to uspije otkriti, dobit će moje srce.
A Tebi, koji sada držiš moje srce čvrsto stisnuto i ne puštaš ga, iako ga zapravo ne želiš, reći ću ti da će ga netko ipak iščupati iz tvojih ruku. Oduzet će ti ga jer ti ne želiš moje srce, ti samo želim imati vlast nada mnom ili bilo kojom drugom. Moje srce će pronaći onaj tko će znati s njime.
Ja sam ipak Ratnik svjetlosti i bez ljubavi sam nitko i ništa. Ja sam ipak Ratnik svjetlosti i meni će netko pružiti ljubav. A Ti, dragi moj, ostat ćeš bez nje.