Glavna tema, osim smrti Miloševića, svakako je sućut Gotovine obitelji preminulog. Oni što samo traže takvu priliku da još više ocrnu našeg generala ovo je došlo kao melem na ranu. Za takve me nije briga. Oni bi najradije da nema Hrvatske. Javljaju se i drugi, oni što su, do sada bili uz Gotovinu ili ga bar podržavaju. Ne znam baš što mu je to trebalo. Nitko od onih što ga osuđuju zbog toga ne zna u kakvim je uvjetima general u zatvoru. A to je drugačije nego nama na slobodi i treba ga razumjeti ako neke stvari ne čini onako kako bi drugi, iz svojih udobnih fotelja, htjeli. Uostalom i Isus je oprostio onima što su ga razapeli te ne vidim zbog čega Gotovina ne bi izrazio sućut obitelji preminulog a drugo je što su to Srbi znali iskoristiti da ga kompromitiraju. Mogla je to biti žal što je prerano otišao jer nije osuđen z asve što je učinio? Ja mu i dalje dajem podršku bez obzira što osobno mislio o prvospomenutoj gesti. Kao da mu je lako i bez ovih osuda. Govoriti sad „što bi bilo kad bi bilo“ je deplasirano.
Slobo ode bez osude. Šteta.
Post je objavljen 15.03.2006. u 22:57 sati.