Sad žamore u meni beznacajne rijeci,
neobicnih primjesa.
Pogledima tvojim probudjen,
stjecem saznanja okultnih razmjera tvojih djelovanja.
U zagrljajima otrovnih poljubacam,
jedrim maglovitim nocima bestjelesnih prikaza.
Ruka koja trazi spas, a prodire kroz hladan zrak....
Saznajem da te vise nema,
okrecem novi list,
novu stranu svog zivota,
i na kraju svega
priznajem,
da priznajem....
da jos uvijek te volim...razmjerno.
Post je objavljen 15.03.2006. u 22:18 sati.