Danas mi se tužila Mare s Pelješca da joj neki ljudi nijesu htjeli dat potpis za našu listu «jer je Bogdanović protiv mosta». Očito sam posto dežurni protivnik mostova, onih prije i ovih budućih. Tako me neki dan i Mandarinko «podsjetio» da sam bio protiv mosta preko Rijeke Dubrovačke. Na njegovu, moju i svakoga normalnoga žalost, imo sam tad pravo. Sva upozorenja i pitanja pred euforični početak gradnje tad su nazivani protivljenjem gradnji mosta, a danas pak dobijaju ružne odgovore. Osim što je most svojom lokacijom i visinom ugrozio jednu od najvećih komparativnih prednosti turističkog Dubrovnika – luku za krstaše, izgrađen je bez kompetentne studije utjecaja vjetra i potresa na ovu elegantnu građevinu. Značajnijih potresa srećom nije bilo i neka ih i ne bude.
Nakon nekoliko hrvatskih mostova gdje vjetar češće ili rjeđe ugrožava normalno odvijanje prometa, dobili smo most gdje vjetar u određenim okolnostima ugrožava i sami most. Kad se krivo slože karte most «poludi» i čelična konstrukcija se pretvori u bijesnog i bučnog plesača. Pravi «Dancing Bridge». Marojeva snimka od prije neki dan je konačno uvjerila i osvijestila hrvatsku, običnu i stručnu, javnost. Most Dr. Franja Tuđmana je u ozbiljnim problemima i samo je pitanje statistike kad će se složit kobna kombinacija okolnosti koju most neće moć izdržat.
Planira se i projektira novi most, ovaj put između Kleka i Pelješca. Još dulji, grandiozniji, kompliciraniji i mnogostruko skuplji. Toliko mnogostruko da se i ne zna koliko. I sad se moja obična pitanja jednostrano tumače kao protivljenje gradnji mosta. O stvarnim podacima se uglavnom špekulira, pogotovo o cijeni mosta. Kad bi postojala studija opravdanosti gradnje mosta i kad bi javnost bila upoznata s rezultatima te studije, moja i slična pitanja bi možda bila suvišna.
Koliko sam uspio razaznati iz javno objavljenih vijesti i rasprava o Pelješkom mostu, postoje dva deklarirana razloga za gradnju:
1. skraćivanje cestovne udaljenosti od Pelješca, odnosno Korčule i Mljeta, prema zapadu;
2. fizičko povezivanja, integriranje hrvatskog kontinentalnog teritorija u odnosu na teritorijalni pojas BiH u Neumu što bi navodno trebalo olakšati promet ljudi i roba prema Dubrovniku.
O prvom razlogu neću raspravljat i postavljat zločesta pitanja. I ja smatram da Pelješčani, Korčulani i Mlječani zaslužuju bolju povezanost, pa ako je ovakav most na ovom mjestu optimalna solucija, neka bude tako. Ipak je ovdje potrebno napomenut da Pelješki most neće na bilo koji način približiti Pelješac, Korčulu i Mljet Dubrovniku kojem upravno i gospodarski gravitiraju, te koji je zračni ulaz za sve brojnije turiste.
Osto nam je drugi razlog. Konačno fizičko povezivanja Dubrovnika i matice zemlje možda može natjerati suze na oči nekim nacionalnim romantičarima, ali to nikako ne može biti racionalni razlog za ovako kompleksnu i skupu investiciju u 21. stoljeću. Pogotovo što se Dubrovnik time cestovno udaljava dvadesetak kilometara od matice. Znam, čuo sam i ja one koji tvrde da su spremni voziti se i pedeset kilometara dulje u zamjenu za dvostruki prelazak granice kako bi stigli iz Hrvatske u Hrvatsku. I sad budi pametan.
Ako bi naša diplomacija bila uspješna, što nije, pitanje cestovnog prolaska preko BiH teritorija kod Neuma i prelaska dviju državnih granica na putu od Opuzena do Dubrovnika puno bi se jednostavnije i brže riješilo nego utvrdila potrebna visina mosta kako ne bi ometala međunarodnu plovidbu prema Neumu. Treba dogovoriti ograđeni cestovni koridor preko teritorija BiH u zaleđu Neuma za novu brzu cestu ili autocestu koja bi udaljenost od Opuzena do Dubrovnika smanjila sa sto na osamdesetak kilometara umjesto povećala na sto i dvadeset kako zagovaraju graditelji mosta. Ako neki imaju toliku averziju prema Neumu pa ga ne žele gledat niti u prolazu, može se probit tunel kroz brda iza Neuma i umjesto mostom, Hrvatsku s Dubrovnikom povezat tunelom. Znam da ovo zvuči kao pretjerivanje. Upravo onoliko koliko i razlozi da se gradi cestovno-mosna zaobilaznica kako bi se zaobišao teritorij susjedne države koji je, gle vraga, etnički hrvatski. Što se mene tiče, rađe bi Neum zagrlio nego odgurnuo.
Kad ovome dodamo činjenicu da bi se za cijenu izgradnje mosta nad mostovima mogla izgradit autocesta punog profila od Opuzena do Dubrovnika, uključujući i koridor preko teritorija BiH, kad smo, ako smo, svjesni činjenice da će se prije ukinuti postojeći granični režim nego li bude dogotovljena pelješka zaobilaznica, onda se uistinu postavlja stvarno, a ne hipotetsko pitanje, kome treba most. Jedan dio odgovora je, Dubrovniku ne treba. Drugi dio odgovora nas vraća na prvi razlog gradnje. Most treba Pelješčanima, Korčulanima i Mlječanima kako bi im put prema zapadu bio kraći i udobniji. Iako ostaje pitanje hoće li se vozači s Pelješca rađe uključivati na buduću autocestu iznad Dola na Rudinama ili će voziti preko mosta do Kleka pa niz Rabu do Opuzena gdje bi se ukrcali na autocestu, nemojmo bit sitničavi, prihvatimo želju da Neretljanski kanal treba premostiti. I pred kraj ću postavit još jedno, u javnosti već postavljeno pitanje. Zbog čega se Klek i Pelješac ne povežu podvodnim cijevnim tunelom koji je jednostavnije, seizmički otpornije i mnogostruko jeftinije rješenje koje na niti jedan način ne ometa pomorski pristup Neumu?
Nemojte opet moja pitanja, koja nisu samo moja, shvatiti kao protivljenje povezivanju Pelješca s Klekom, shvatite to tek kao očekivanje da odgovorni ljudi koji o tome odlučuju iznađu uistinu optimalno rješenje. Kao što su to trebali učinit i pri premošćivanju Rijeke Dubrovačke, a nijesu. Da o Maslenici i ne govorimo.
Post je objavljen 15.03.2006. u 22:21 sati.