Marketing
Glad......siromaštvo.....oholost.....
Danas mi je stigao jedan mail, koji me je duboko potresao. Mnogi su ga sigurno već vidjeli jer tko zna koliko već dugo kruži internetom dok je došao do mene. Slika i popratni tekst govori puno toga, te nemam potrebu komentirati sve to, samo ću objaviti. Pročitajte, shvatite poantu i pokušajte bar mrvicu napraviti pomak u životu .....
Slika u mail-u, zabiljezena 1994. godine tijekom sudanske nestasice za hranom, je osvojila „Pulitzer-ovu nagradu. Slika prikazuje izgladnjelo dijete koje je puzalo prema kampu s hranom Ujedinjenih naroda udaljeno samo 1 km od mjesta slike.
Na slici, lesinar čeka da dijete umre kako bi ga mogao pojesti. Slika je šokirala cijeli svijet. Nitko ne zna sto se dogodilo s dijetetom, kao ni Kevin Carter koji je napustio mjesto nakon sto je snimio fotografiju. 
Tri mjeseca kasnije fotograf je počinio samoubojstvo.
Ovo je pronadeno u njegovom dnevniku:
„Dragi Bože, obecavam da nikad neću bacati svoju hranu bez obzira kako lošeg okusa bila ili kako sit budem bio. Molim se da će On sacuvati ovog malog djecaka, voditi ga i sačuvati od bijede. Molim se da ćemo biti osjetljiviji na svijet oko nas i da nećemo biti zaslijepljeni nasom sebičnom prirodom i interesima.
Nadam se da će nam ova slika biti podsjetnik koliko smo sretni i da nikad nećemo uzimati stvari olako."
A evo verzije i na engleskom:
This was found in his diary ,
Dear God, I promise I will never waste my food no matter how bad it can taste and how full I may be. I pray that He will protect this little boy, guide and deliver him away from his misery. I pray that we will be more sensitive towards the world around us and not be blinded by our own selfish nature and interests.
I hope this picture will always serve as a reminder to us that how fortunate we are and that we must never ever take things for granted
Post je objavljen 15.03.2006. u 20:10 sati.