Vjetar je tužno savio grane pune snjega i
kiše su tiho plakale jer njega
nema više.Otišao je u smiraj dana nečujno
poput sjene duša je moja
prazna jer odnio je dio mene.Ja sklapam
umorne oći sječajuči se svega dok
zvijezda se moja polako gasi
jer što če mi život bez njega.Zar čovjek
mora biti sam sa tugom u srcu da pati
i da ga boli zar tuga mora biti jedini
drug djevojci koja iskreno voli.
Post je objavljen 15.03.2006. u 19:03 sati.