Marketing
Da se malo požalim
Naravno da nisam kuhala. Zvala sam dragoga da ga pitam što bi za ručak,a on, jasno, nije gladan. Dakle, za ručak sam si napravila tople sendviče i pojela konzervu gljiva (sad sam se sjetila nekog vica kako male kalorije iz cole light ubijaju velike kalorije iz hamburgera, tako i moje gljive ubijaju tople sendviče).
Ali, od sutra sam na dijeti. Osim toga planiram pola sata na biciklu i (stvarno!) neću ništa večerati.
Sama sam kod kuće. Mužić je otišao na trening, a onda će na još jedan trening... Nekako kao da me izbjegava... Ali to sigurno nije istina jer sam ja jedna prekrasna supruga, hehe. Sinoć je htio popiti pivo, a ja sam počela vrištati da on uopće nije fer jer kako može piti pivo kad ja ne smijem. Naime pijem Bromergon uslijed tumora hipofize (ništa toliko opasno koliko se čini, a ako vas zanima o čemu se radi kliknite na link) i bude mi mučnina kad pijem alkohol. Što znači da 3 mjeseca ne smijem piti!!! Strašno! A nakon toga moram na operaciju i onda sigurno neću smjeti piti... Tužno... I još sam prestala pušiti. I debljam se, pa u principu ne bih smjela ni jesti... Ali to od sutra.. hehe!
No sada da malo podijelim s vama patnje strastvenog pušača koji je prestao pušiti. Patnja se uglavnom sastoji u ovome: UH, KAKO BIH ZAPALILA!!!!
Ali sada, 1,5 mjeseci od prestanka, više ne mislim stalno o cigaretama. Sad, moram priznati, malo uživam u tome što mi odjeća miriše po parfemu (više se nisam ni sjećala kako je to) i što Glade mirisi imaju svrhu kad ih uštekam u zid (zadnji put sam ponosno kupila neki miris Elegance, a ne kao do sada smrdljivi Anti tabacco). Zdravstveno se baš ne osjećam nešto puno bolje (nije da sam počela trčati 10 km ujutro i da prštim od energije), ali ne možeš imati sve. Osjeti se i da imamo više novaca (mislim već je 22. u mjesecu, a mi imamo još 700 kn za trošiti!!!). Uglavnom, nisu lagali svi ti stručnjaci, ali da je lako, nije.
Prva strašna stvar kad prestaneš pušiti je "velika tuga". Naime, osjećam se kao da sam pokopala neku jako blisku osobu i još se loše osjećam što uopće uspoređujem drage ljude sa smrdljivim cigaretama. Više nisam imala želje nigdje ići i ništa raditi jer "šta ću tamo kad ne mogu zapaliti". Ništa me nije veselilo. Budila sam se sa smješkom i mišlju:" E super! Sad kavica i cigaretica!", a onda bih klonula nazad na jastuk prisjetivši se da više ne pušim. Tada bih se pokrila dekom po glavi i odlučila spavati sljedećih sto godina. Ali u zadnje vrijeme "velika tuga" nestaje. Veselim se kavici ujutro... I ponovno se želim družiti s prijateljima.
Druga strašna stvar je potreba za klopom. Prvih nekoliko tjedana jela sam cijeli budni dio dana. Muž me prozvao termitom. Iza mene su po cijeloj dnevnoj sobi ostajale prazne vrećice čipsa, omoti od čokolade i bombona. Kad bismo otišli negdje u goste potamanila bih sve grickalice koje su imali u kući, a kasnije me bilo sramota pa bi se ispričavala... Grozno. Ali i to polako prestaje. Iako sam do sada uspješno natukla 5 novih kilograma viška (na 5 starih, tako da sada imam okruglog neprijatelja br. 10!).
Sada hrabro idem u goste i na kavice po kafićima. Više ne tamanim toliko grickalice koliko pijem ogromne količine vode (konačno neka pozitivna ovisnost!). Razmišljam je li voda možda povezana i sa tabletama koje pijem (kažu da bi i to mogla biti neka od nuspojava). Ali važno je da je pozitivna. Samo u kafiću nikako da nasmažem dovoljno vode za pola sata sjedenja (najbolje da odmah čim dođem naručim litru mineralne).
Ali bez šale, sada treba smršaviti, prije ljeta. Mrzim taj moj apetit (iako se kad sam dobre volje tješim da je apetit znak zdravlja jer "sve zdrave osobe imaju apetit"). Nedavno su mi, kad sam bila u bolnici, upisali u karton da sam "dobro uhranjena" što u mojoj glavi stvara sliku slatkog ružičastog prašćića.
Stuff for your blog!
Čak sam nagovorila dečke koji su me mjerili da mi dodaju pola cm na visinu tek toliko da ITM ne bude porazan.
Idem sada pogledati Janicu.
- 16:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #
aj nak je bar netko presta pušit, ja to ne mogu...iaki inam tek 15, piši mi...by (ivana 23.02.2006. 10:02)
Predobra ideja za blog! Mislim da bi ovakav blog mogao nekim pušačima dati onaj zadnji poticaj koji im je potreban da se barem pokušaju riješiti cigarete... Čitajući, jako se poistovjećujem jer sam i sama prije 2 g. prestala pušiti - a bila sam baš vrlo strastven pušač, jedan od onih kojima je cigareta najbolji prijatelj... Pa ipak me i sad zna uhvatiti želja za cigaretom - iako, s vremenom se sve lakše nositi s tim i odoljeti iskušenju... Držim ti fige da uspiješ i samo nastavi pisati!:-))) (niniane 23.02.2006. 11:28)
Post je objavljen 15.03.2006. u 18:57 sati.