Pregled posta

060315.day

moji drugovi bave se raznim alternacijama
preporadjaju se plešu sa zrcalima
bude Kundalini ko fakiri svoje kobre
reiki, shiatsu, yoga u svakodnevnom zivotu
a i u posebnim prilikama.
sve u svemu rade na svom duhovnom zdravlju
a i fizičkom;
vegetarijanstvo sa jajima bez jaja
integralno makrobiotičko.
(a ni ribu? da da, i ja sam, ali ja...)
zacijeljuju traume
bilo iz prošlih il ovih života.
kondicione pripreme za budućnost
s aspiracijom bivanja u sada.
treba neko to sve i da zaradi.

ja pak plutam posve polako
i samu sebe lagano zaboravljam.

najvećim uspjehom u zadnje vrijeme
smatram anatomsko seciranje
svakog novog neuspjeha.
vježbanjem se ubrzavam.
uredno poslagujem po policama
ispunjene liste propalih pokušaja
numeričkim redom
onako po datumima.
sve što sam pronašla u mulju
nema smisla davati nečem manju
ili veću važnost.

raste u meni strah
da ce me povući za sobom ti prepuni regali.
da ću jednog dana kad budem odlazila
samo njih imati da ponesem.
ako bude sreće naletit ćemo
na vodopade niz rijeku.

ključevi mi teško padaju na želudac.
hvala nisam anemična.
podočnjake hvala znam da imam.

najvećim uspjehom u zadnje vrijeme
smatram što sam se prekjučer,
tu sa izložbene police
(podbočena poziram na boku
poluotvorenih usta riblje se smiješim)
ugledavši kroz izrezbareni kristal
puni mjesec u sumrak
na nebu plavosivom kao grlica
zapetljan u žice dalekovoda,
usprkos svemu, nepogriješivo,
translatirala u meksičku pustinju.
samo instinkt umjesto prtljage.
čekam svog Don Juana na trijemu,
vještice prepoznajem po vibracijama
i sa tobom noću
sušim peyotl.

potreba za vjerovanjem iz dana u dan
sve je veća.
dođe li to s godinama?

učili su me da jedino kroz samo-rast mogu biti sretna.
plaši me što sada najviše želim nas.