Sva naša životna borba vrti se oko dvije stvarnosti:
Isus Krist je došao od Oca k nama da nam donese Božji svijet; da nas uvede u taj svijet, da nas povede kući, Ocu.
Naša narav, suprotno, želi "prizemljiti" nebeske stvari, Božju stvarnost, zarobiti je u naš mali, ograničeni, zemaljski, prolazni svijet; učiniti je slugom zemaljskim interesima.
Stvarni sukob ovih dvaju svjetova prepoznajemo skoro na svim stranicama Evanđelja. Isus i njegov svijet s jedne strane - njegovi učenici i njihov svijet s druge strane.
Isus ih je pozvao da ga slijede. Oni neprestano nastoje prinuditi Isusa da slijedi njih, da ispunja njihove želje, ostvaruje njihova očekivanja. U Božjoj riječi prepoznat ću sebe.
Lk 2,34 - Isusovi suvremenici očekuju slavnog Mesiju, Bog po starcu Šimunu govori da će "Ovaj biti postavljen... za znak osporavan". - Očekujem li da se u svom životu proslavim, da uspijem, ili sam spreman na neugodnosti, protivljenja, prezir, progone?
Mt 10,16 - Isus: "Šaljem vas kao ovce među vukove... ljudi će vas predavati sudovima, bičevati vas... Svi će vas zamrziti zbog imena mojega... Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo... Nisam došao donijeti mir nego mač... Tko ne uzme križa svoga i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe svoj život izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga." - Učenici, naprotiv, stalno sanjanju o tome "tko bi od njih mogao biti najveći" - i to nakon tri godine boravka s Isusom. - Svladavam li uspješno stalnu napast da budem poznat, velik, vrijedan u očima ljudi - prihvaćajući nepoznatost, neuglednost, malenost?
Lk 10,21 - Mi vrednujemo ljude po svojim kriterijima: to su fizičke, intelektualne, psihičke, duhovne kvalitete. Po njima ljudi postižu uspjeh, stječu ugled, osiguravaju budućnost, nadmoć nad drugima. Isus, naprotiv, tvrdi da se Kraljevstvo nebesko - apsolutna čovjekova vrednota - ne postiže ni inteligencijom ni ugledom, ni moću, jer "Otac nebeski sakriva pravu mudrost i prave vrednote od mudrih i umnih, a objavljuje ih malenima". - Radujem li se više onom što imam - ili onome što jesam: Dijete Božje?
Lk 16,13 - Mi se pouzdajemo u ono što vidimo, pipamo, što nam donosi konkretnu materijalnu, vidljivu korist. Isus jednom rečenicom izriče bit Evanđelja: "Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!" Traži da naše pouzdanje u njega bude apsolutno veće od pouzdanja u bilo koja dobra ovoga svijeta. - Koji od dva životna puta svakodnevno odabirem: da sve što imam prodajem, ili da sve što imam predajem, dajem?
Lk 11,28 - Ženi koja viče kako mora biti divno Isusovoj Majci što ima takvog Sina Isus odgovara da su važnije i da još više usrećuju duhovne veze s Njim koje ostvarujemo slušanjem i usvajanjem njegovih riječi. - Imam li duhovno iskustvo bliskosti s Bogom i ljudima?
Mt 11,16 - Isusov sud o svojim suvremenicima (i o svima nama): mi smo kao djeca koja se stalno igraju na trgu i jedni drugima dovikuju: "Zasvirasmo vam, i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste." Sve se, dakle, cijeli svijet, mora prilagoditi njihovim (našim) prohtjevima, željicama, raspoloženjima... Isus svoju prispodobu potvrđuje primjerom farizejskog ponašanja prema Ivanu Krstitelju i prema njemu: za Ivana koji je bio veliki pokornik rekoše da ima đavla, a za Isusa koji se izvanjskim načinom života posve prilagodio nama ljudima rekoše da je izjelica i pijanica. A Isus je došao da nam riječju i primjerom pokaže kako se u svemu trebamo prilagoditi i podvrgnuti Volji Božjoj. - Čekam li u životu zgodne prilike da nešto dobro napravim, ili iskorištavam one prilike (i neprilike), koje su mi dane?
Post je objavljen 16.03.2006. u 00:12 sati.