(Mt 3,13-17; Mk 1,9-11; Lk 3,21-22)
Prvi Isusov korak u javni život: Ide na Jordan, uključuje se među one koji su se javno priznali grešnicima i koje je Ivan krštavao. Kako je Isus na sebe uzeo grijehe svijeta, kako «ga je Bog za nas učinio i grijehom i prokletstvom» Isus je i sam htio primiti krštenje.
Gledam Isusa kako prilazi Ivanu, slušam njihov razgovor, gledam čin krštenja, Isusa kako moli, gledam rastvoreno nebo, oči vide svjetlo, Duha u obliku goluba, uši slušaju riječi: «Ovo je Sin moj, ljubljeni moj, u njemu ma svi milina!» Nastojim ući u tajnu Isusova Srca!
Isus se krstio krstom kajanja i pokore. U moje ime, javno se priznao grešnikom, kajao se za grijehe i Ivan ga je «oprao». To je vanjski znak da je u Isusu i meni Bog oprostio...
Uvrštavam li se ja spremno među grešnike, ili se guram među pravedne? Kajem li se za grijehe? Nije li Isus rekao da nije došao zvati pravednike, nego grešnike? Da je došao spasiti ono što je izgubljeno?
Isus je ustanovio krštenje kao kupelj od grijeha i kao izvor Vječnog života. Iako sam po naravi grešan čovjek i moram biti spreman priznati se grešnikom... ja sam kršten, rođen iz vode i Duha Svetoga za Božji život.
“Dok se Isus molio otvori se nebo…” Evanđelist Luka naglašava da se Isus poslije krštenja molio: srcem je bio kod Oca, ljubavlju je pozivao Oca da siđe na zemlju koju će On svojim životom, smrću i uskrsnućem otkupiti. Dok se molio doista se nebo otvorilo, sišlo je na zemlju. Od tada shvaćam da je sam Isus ulaz, vrata u nebo.
Ako se povežem, sjedinim s Isusom, i ja gledam u vjeri otvoreno nebo, Duha kao goluba, čujem neizrecive riječi Očeve ljubavi, pun ushita zahvaljujem Bogu za krštenje i trudim se živjeti kao dijete Božje, Božjim životom.
“Siđe na njega Duh Sveti u tjelesnom obliku, poput goluba…” Duh Sveti je povezanost Oca i Sina, Život Oca i Sina, Ljubav Oca i Sina. Objavom Duha Svetoga Bog u Isusu i po Isusu povezuje nebo i zemlju, Boga i čovjeka...
Ispunja li me, prožima, li me i vodi li me Duh Sveti? Slušam li njegova nadahnuća i poticaje?
I dođe glas s neba: “Ti si Sin moj, ljubljeni moj, koga sam odabrao!” Ove riječi odnose se neposredno na Isusa. Ali po Njemu i u Njemu i na mene. Sveti Pavao kaže: “Zamilova nas u Ljubljenome!” Svatko od nas je u Isusu i po Isusu ljubljeni sin Očev, ljubljena kćerka Očeva, izabranik, izabranica, miljenik, miljenica Očeva Srca...
Vjerujem li da sam ja sin Božji, kćerka Božja, miljenik Božji, miljenica Božja, odabranik Božji, odabranica Božja? I da je to važnije od bilo koje zemaljske stvarnosti?
Post je objavljen 11.03.2006. u 12:11 sati.