Mislim da ne mislim baš zdravo u zadnje vrjeme.Nešto me bocka u mozak i pili mi živce i razara mi vene i gricka razum...al nikako da shvatim o čem/kom se radi.Možda je to posljedica pretjeranog zurenja kroz prozor i usahnulog obljetavanja i povezivanja stvarnosti i sna.Ali mislim da ne,a opet,neznam šta da mislim kad mi svi govore šta da mislim i kako da mislim i zašto da mislim.A ja baš neću,svima njima za inat!Za inat starcima,profesorima,vladi,jogurtu,fetusu,komarcu i sladoledu od jagode baš NEČU mislit i cijeli život ču sjedit u svojoj sobi,slušat Dropkick Murphys,jest palačinke i govorit sama sebi da je i bolje da ne izlazim van jer su tamo zli,zli,jako zli ljudi.Eh,da...to bi bilo kvalitetno provedeno vrijeme ali jednom ču morat izač,makar kad crknem i postanem leš i kad se susjedi počnu žalit na nepodnošljiv smrad,onda bu me pokupili i strpali u malu rupu u zemlji,što dublje da moj smrad ne osjete gospoda koja šetaju pse i razne tumore po parku.Al neču se žalit,ne,ne,neču.I tako,ako jednog dana šećete parkom i do vas dopre neki smrad i natjera vas na bljuvanje nemojte samo u rupu!!Imajte bar tolko poštovanja pa me pustite da sretno,bezbrižno i nadahnuto vječno počivam u smradu i govnima onih prije mene...
Post je objavljen 15.03.2006. u 12:01 sati.