Bilo je to prije 14 godina. U 11:30, ujutro. Prvi puta si udahnula zrak kojim i danas dišeš.
Proljeće je mirisalo u zraku, ljudi su se šetali u tankim majicama, automobili nisu bili tako brojni na cestama, nitko od nas nije imao mobitel, a miris rata još se uvijek osjećao u zraku.
Dva mjeseca prije toga, na ultrazvučnom pregledu, nisam željela znati tvoj spol. Bio mi je dovoljno tvoje postojanje u meni, tvoje nemirne ručice i nožice kojima si me podsjećala da već postojiš, a bila si tako malena.
Bila si, zapravo, ovako malena:

Imala si minus dva mjeseca.
A voljela sam te isto kao i danas. Bila si moj mali anđeo i to ćeš zauvijek ostati.
Tvoj tata mi je pisao u rodilište kako je nestrpljiv da te vidi. Samo bi razmijenili porukice na onom malom bolničkom prozorčiću. Pisao je o čašćenju kolega u firmi, o pripremanju krevetića za tebe, o popravljanju našeg auta. Da se njegova djevojčica može voziti kao dama.
I tvoja baka mi je pisala:
Drage moje curice,
Konačno smo dočekali da se rodi naša mala bebica. Ja ti posebno čestitam i želim da što prije preboliš tegobe, to je sve sada normalno.
Svi smo posebno sretni.
Baka (prabaka) se samo smije. Vesela je radi curice jer misli da djevojčici kakva si ti, nježna, više pristaje curica.
Tvoj brat i šogorica stalno zovu i pitaju da li znam nešto više o vama.
Ujak pita:„Šta sam ja tom malom bebeku?“, a ja mislim da je on deda-ujo.
Uglavnom stalno zvoni telefon i svi čestitaju.
Teta LJ. kaže da će je ona, bez obzira na ime koje odaberete, zvati Iskrica.
Teta M. kaže da će je ona zvati Sunčica, a prabaka-Dunjica.
Naša mala curica neće znati kako se zove.
Svaki dan zove te prijateljica I. i pita za tebe. Puno te pozdravlja. Zvala je i njena mama-puno čestitaka i pozdrava.
Zvao te i prijatelj D.-čestitke.
Zvala te V.-čestitke.
Uglavnom, svi zovu i čestitaju i vesele se s nama.
Draga Vakuumice (!) , molim te što više leži i odmaraj. Ja ću doći u četvrtak poslije podne pa mi napiši u pismu ako nešto trebaš.
Kad budeš vidjela našu malu curicu daj joj pusu od bake.
Znaš da stalno mislim na tebe i jedva čekam da vas vidim. Kuća je sada tako pusta, ali uskoro ćemo opet biti svi biti zajedno i uživati u napretku naše male curice.
Puno pusa tebi i bebici.
mama i baka
U Zagrebu, 18. ožujka 1992.
Kada si napunila godinu dana, htjela si se pokakati u posudu za salatu. Bila je plastična i iste boje kao i tvoja kahlica.
Kada si napunila dvije godine po cijele dane si pjevala: „Bila mama Kukunka…“ i obožavala čokoladu. „Čada“ si je zvala. Za bijelu čokoladu si mislila da je sirova i da je moramo skuhati, a za krastu si govorila da je krastavac.
U isto to vrijeme Papa Ivan Pavao II prvi put je posjetio našu zemlju. Veselo si na tatinom ramenu mahala bijelo-žutom zastavicom očekujući Papu, mada nisi znala čemu sve to… Slijedećeg jutra, kad si vidjela traktor, mislila si da je to papamobil.
A nekoliko godina kasnije, mislila si da se vime od krave zove mljekarnik.
Od tada, pa do danas, nisi nas prestala nasmijavati.
Danas si mlada dama, sa svojim pogledima na život, sa svojim snovima o karijeri forenzičarke, vojnikice, policajke, kemičarke…Sa svojim PMS-ovima i izljevima ljubavi. Sa snom da zasviraš gitaru u bendu. Sa slušalicama u ušima dok rješavaš zadaću iz matematike i pojma nemaš gdje ćeš se upisati u srednju školu. Ili u gimnaziju. Ili u srednju školu. Ili u gimnaziju...
Sa brigama o tome kako ćeš morati obući nešto drugo osim skejterica, crne majice i traperica na krizmi ove godine…
Sa brigama kako skinuti brata sa kompjutora i riješiti novi kvest u WoW-u.
Mnogi ne znaju koliko se osjećaja i ljepote krije iza tih plavih očiju, duge plave kose i veselih dječjih pokreta.
I nitko ne zna više pjesama grupe Sistem Of A Down od tebe.
Neka ti se ostvare svi tvoji snovi, srećice moja mala.
Sretan ti rođendan, anđele!
Post je objavljen 16.03.2006. u 07:00 sati.