Hrvatskom seljaku je došla voda do grla, dovedeni do ruba egzistencije. Kako je moguće da, ako zasiješ hektare i hektare pšenice, na kraju godine ostaneš gladan. Kako je moguće da seljak sa 10ak krava, mjesečno jedva namiri osnovne životne potrepštine. Zar je moguće da nitko ne pije mlijeko?, da nitko ne peče kruh? Naravno da nije tako, problem je u subvencijama koje države europske unije i amerike daju svojim seljacima. Ako nekome nije jasno što je to, pa stvar je vrlo jednostavna: za svaku kravu koju imaš, za svaki hektar koji posiješ, dobiješ još toliko i toliko kuna dodatnog novca od države. A problem je u tome, što su subvencije koje dobivaju europski seljaci toliko visoke, da ih Hrvatska država jednostavno ne može pratit. Tako se naravno Francuskom seljaku isplati prodavat svoje mlijeko u Hrvatskoj po kunu, kad za svaku prodanu litru dobije od svoje države još dvije kune.
I dok se seljaci bune zbog visine subvencija, prijete blokiranjem prometnica, dok se ministar pokušava sa presipavanjem iz šupljeg u prazno obraniti od napada i postići neki kompromis, nitko ne govori o pravom uzroku problema, i o ispravnom načinu da se problem riješi. Nitko ne spominje mogućnost podizanja carinskih barijera za subvencionirane proizvode iz inozemstva. Nitko se ne pokušava oduprijet uvoznim lobijima, koji su u vladi izlobirali tako liberalni uvoz (sve pod krinkom WTO-a), da se od naših seljaka rade invalidi. Nemojte seljake zamarat sa subvencijama i silnom papirologijom koja uz to ide. Nisu oni pravnici, pustite ih da rade ono što je njihov posao, a subvencije si zadržite za sebe. Ali zato treba biti antiglobalist u glavi. Treba biti spreman se malo i odreći jeftinog uvoza iz vana. Dali su uvozni lobiji spremni na to? Naravno da nisu, ali zašto bi njih itko trebao nešto i pitat.
Da u ponedjeljak ako dođe do prosvjeda pred vladom, možda se i ja pojavim sa transparentom. Frend je već rekao da će doći sa fergusonom (traktor za neupućene):)
Post je objavljen 15.03.2006. u 10:43 sati.