Marketing
Jerihon, Hišamova palača
Biciklom do Mrtvog mora (1)
Biciklom do Mrtvog mora (2)
Nakon što smo završili našu vožnju biciklom od Jeruzalema do Mrtvog mora, na parkiralištu ispred arheološkog nalazišta u Kumranu sastali smo se s četrdesetak studenata što ih je naš profesor arheologije poveo na stručnu ekskurziju. Mi smo propustili obilazak dobro nam poznatog Kumrana, ali smo zato skupa s njima otišli do Jerihona. O jednom dijelu Jerihona, točnije o tamošnjim Herodovim palačama, već sam bio pisao, no sada smo obišli i jednu kasniju palaču.
Kao što vidite, usput smo uživali u rascvjetanoj prirodi, prizoru uobičajenom nakon zimskih kiša. Cvijeće je izbijalo između arheoloških ostataka.
Ne znam kako se zove ovo žuto cvijeće, no crveno su, bez sumnje, anemone.
No, vratimo se onome što smo ovamo došli vidjeti. To je građevina koja se obično naziva Hišamova palača, a nalazi se u sjevernom predgrađu Jerihona.
Naziva se Hišamovom palačom, jer se isprva mislilo da ju je izgradio omajadski kalif Hišam ibn Abd al-Malik (724.-743. god.), koji je vladao teritorijem od Indije do današnje Španjolske. No, čini se da je ovo zdanje podigao njegov nećak i nasljednik Walid ibn Yazid (743.-744. god.). To bi bolje objasnilo i prilično nepravovjerni izgled ove palače za jednog muslimanskog kalifa. Naime, Walid ibn Yazid u mladosti je protjeran s dvora zbog svoga raspuštenog načina života i besramnosti. Bio je strastveni poeta, a volio si je i popiti. Družio se s pjevačima, a bio je poznat u isto vrijeme kao najbolji pjesnik i najbolji strijelac među Omajadima. U čemu se vidi ovdje sva ta Walidova netipičnost? Pogledajte ovaj ulaz u palaču!
U dnu zida nalaze se sjedala za stražare. To nije netipično. Ono iznad sjedala je mnogo zanimljivije. To su niše u kojima su, čini se, stajale statue. Znamo da islam zabranjuje svako prikazivanje ljudskih ili životinjskih likova, a ovaj kalif iz sredine osmog stoljeća drznuo se kipove uvesti u svoju palaču.
Dok je njegov prethodnik, Hišam, bio vrlo strog i trezven, Walid je volio luksuz i ljepotu, te je i u svoju palaču uveo razigranost likova i arhitekture, pa čak i zidne štukature, sasvim neobične za tadašnji arapski svijet, no uobičajene u okolnim zemljama, posebice u Perziji, ali i u Bizantu. Pogledajte samo kapitel ovog stupa.
Ili ovu rozetu koja je postala već i zaštitnim znakom Hišamove palače, pa i Jerihona.
Čovjek bi očekivao da će u palači jednog kalifa središnje mjesto imati džamija ili da će barem biti jedna od većih prostorija. Ali ne kod Walida! U njegovoj je palači džamija tek jedna od manjih prostorija.
Znatno veći prostor zauzima kupalište s termama.
Vidite i ovdje posvuda niše koje su sadržavale kipove. Ti nam kipovi nisu sačuvani, no ono što je ostalo vrlo je znakovito i lijepo. Riječ je o mozaiku na podu prostorije za primanje gostiju na ulasku u ovo kupalište.
S prikazom životinja podno ovog drveta Walid se opet suprotstavlja islamskoj zabrani prikazivanja likova. Neki čak kažu da je ovaj prizor preuzet iz kršćanske simbolike, a drugi tumače da je riječ o prizoru iz biblijske Pjesme nad pjesmama.
Kako god bilo, čini se da Walidovi svjetonazori nisu bili na visokoj cijeni među njegovim suvremenicima, jer je ubijen godinu dana nakon dolaska na vlast, a ova njegova palača nije nikad dovršena.
Danas se o palači brine međunarodni tim pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda i talijanske vlade, a uz nju djeluje i restauratorska radionica posebno specijalizirana za obnovu mozaika. Našli smo ih ovdje na djelu, a radni stol im izgleda ovako.
Nastavak: Jerihon, Naaran
Post je objavljen 15.03.2006. u 08:30 sati.