Marketing
Naš ples kroz život
Kad sam te upoznala sasvim slučajno,
Bila sam tako krhka i bojažljiva, kao ptiče.
Osjetio si koliko se bojim života i ljubavi,
Pružio mi ruku i uveo me u početak nove priče.
Iako i sam ranjen, povrijeđen, životom izudaran,
Smogao si snage da izvučeš iz bola i mene i tebe.
Pružio si mi oslonac, sigurnost, vratio vjeru u ljude,
I naučio me da cijenim vrijednosti, ali najprije samu sebe.
Oboje smo se čupali, snažili, jedno drugome potpora bili,
Živa i jaka je bila ta borba i želja da se odupremo boli.
Ustrajni, posrčući ali se i podižući, bodreći jedno drugo,
Uspjeli smo opstati, tamo gdje se opstaje kad se istinski voli.
Polako zaboravljamo kaljuže kojima smo nekada gazili.
Zaboravljamo vrijeme u kojem su bolile i vrijeđale riječi.
Učimo se živjeti i voljeti onako, zrelo i pametno, ispočetka,
I unaprijed se radujemo, kao djeca, našoj novoj sreći.
I anđeli s neba blagonaklono gledaju na nas,
I udjeliše nam milodare i izliječiše sve naše boli.
Kako je lijepo slobodnom ljubavlju širinu svijeta zagrliti,
Kad si sa nekim tko te potpuno razumije i iskreno voli.
Post je objavljen 15.03.2006. u 05:56 sati.