nepitaj(te)
evo, oči su mi dehidrirale i sam
dragi bog me još drži priljepljenu za ekran.
slijedi;
osvježeno izviješće;
Druga tura- također uspješno obojana!
u crnu, zelene boje.
A prva, pionir- serija
već je suha!
Proces mijenja prvobitne ideje.
Volim taj proces.
A volim ga još i više jer ispada
da će peglanja biti manje;
a i reckanja;
što skraćuje radni dan na/za 4 sata.
Cimi i Baneli bi bile ponosne na moju poduzetničku "ekonomiku"
to židovska kap krvi što kola mojim tijelom progovara...
Sad kad ih već spominjem, te sistahs;
M i R (kakve li ironične skraćenice)
broje ovčice
nadam se, udobno smještene u susjednoj sobi
nadam se, u zemlji snova
već...
Nakratko zamjenjujem astralnu šnajdersku karijeru- meteorskom akademskom;
kopam literaturne likove, i
godišta njihovih brejnstorming- izdanja
Pitanje dana; Lagati ili ne?
(pazite u pitanju je fax; tamo se to zove snalažljivost, odlučnost i sposobnost)
Opet sam zaidejila danas; valjda od kave.
G. (premijerno spomenut u zblogu, zapravo neobično, jer mi taj čovjek kuha kavu)
danas mi je spravio veliku-bjelu-kofeinsku mrcinu;
nakon kojeg smo duuuugo pričali
o budućim audio-video; multimedijalnim projektima,
i zaključili;
"jebo stres!"
i
stvari treba radit tako da poslije svega nemoraš;
(1.) potpuno ispražnjen i nemoćan srušiti se u krevet i odspavati dva tjedna kako bi prebolio krah imuno sistema,
(2.) imati danima ugašen mobitel, nijemo buljeći u strop i brojeći spaljene sinapse u mozgu,
(3.) gledati svoju iscijeđenu i bodbuhlu facu u zrcalu, cijedeći micije pune džank-fud maščoba i aditiva;
(4.) sav sjeban i nikakav; propustiti uživanje u plodovima svog rada, / vidi br (1.)
Da.
Nekad stvarno tako ispadne...
Odoh leć!
Post je objavljen 15.03.2006. u 02:50 sati.