Stalno se govori o pravima žena, tj.o razlikama između muškaraca i žena na državnoj, svjetskoj osnovi. Ali što je s malim primjerima muške ''superiornosti'' koja nam se nameće i kojoj svakodnevno svjedočimo?
Možda sve počinje s antologijskim rečenicama: ''Mama kuha ručak.'' ''Tata čita novine.'' U prvom osnovne.
I kad nam se ta jednostavna slika jednom ureže u glavu, teško ju je izbaciti. Daljnje obrazovanje opet je u znaku muškaraca: muški književnici, muški fizičari, kemičari, matematičari, filozofi. (Jel uopće postoji ijedan filozof žena? Postoji li uopće riječ filozof u ženskom rodu, a da se ne prelomi jezik dok je izreknemo?) I dok riječ feministica izaziva predodžbu brkate biseksualke koja je odavno odbacila nošenje grudnjaka i brijanje nogu/pazuha/ostalog. Reći da ste feministica? Zvuči bijesno, zašto radije ne izabrati ulogu plahe, požrtvovne žene kakve su nadahnjivale umjetnike svih mogućih razdoblja? Duga kosa, dugi prsti, nježne, plahe, i sve ostaje na tim fizičkim karakteristikama. Postoji li neka pjesma gdje se veliča ženska pamet? Teško. Barem je ja nisam pročitala.
A na ovu temu ponukao me današnji događaj u razredu. Profesorica hrvatskog je pustila dečke iz razreda sa sata da idu gledati utakmicu, ali cure ne. Nismo nogometno orijentirane. I dok oni uživaju u obližnjem kafiću, cure analiziraju pjesme. Profesor kemije pusti ''muškiće'' jer su u manjini, ugroženi, jadničci. Profesor povijesti pusti dečke sa sata, a ispituje samo cure. Dečko i cura znaju isto, ali dečko dobiva veću ocjenu. I milijun ostalih primjera. Što se škole tiče, uzmemo li neki prosjek vidjet ćemo da cure uče puno bolje nego dečki, ali opet ako pogledamo vodeće svjetske pozicije – na njima su muškarci. I oni mogu imati sve: karijeru, obitelj, ljubavnicu čak, ali žene: teško da će uskladiti uspješnu karijeru i ulogu fantastične mame. I znati kuhati usto.
I tako, školski svijet, mediji i svi ostali nam prikazuju svijet gdje sve ima svoju ulogu, mama kuha, tata čita novine, mama usisava, tata gleda televiziju, itd. Možda su moji primjeri iz škole tek sitnice, ali sitnice koje frustriraju. Da muškarci imaju veću plaću, a obavljaju isti posao kao žena i nije mala stvar, zar ne? Ali je nepravedno. Kao i uostalom čitav život, ali bi li se poželjela roditi kao muško? Ne hvala. Kad bi se samo žene malo ujedinile i izborile za prava koja im pripadaju. Možda je u modernom svijetu situacija bolja, ali što je s istočnim zemljama? Gdje se žene tretiraju gore nego objekti i trpe poniženja, zlostavljanja..
I dok je Dan žena jedan jedini u godini, muškarci se žale da oni nemaju svog dana. Ali nisu li to sva ostala 364….?
Post je objavljen 15.03.2006. u 00:20 sati.