(2 SOMEONE SPECIAL)
Nekako ceste bez asfalta
i kamenja postaše bolne
za iskrivljena stopala.
Tenisice se više troše,
a nove postaju luksuz
na tom putu kroz
šikaru i otpalo lišće.
Ti si, ipak, druga priča.
Postolar i građevinar cesta.
Crveni tepih i naklon počasnoj gardi.
Plotun za kraj.
Nisam ti rekao koliko,
nisam rekao kako
ali znam da te ponekad
u cvjetanju voćki
i buđenju dana
vidim rođenu u lišću
što tek mora procvasti.
Vidim te u krugu buđenoga sna
dok te izvan njega volim
u igri srama i osmijeha,
šarma i stihova
prešućenih riječi
i budućih koraka.
Post je objavljen 14.03.2006. u 22:10 sati.