Baš mi je Tamara pricala nesto o proricanju iz dlanova pa je pokušala meni..bolje da nije jer me ceka ludilo i ne baš kasna smrt..=(I tako me je sve to malo zabrinulo i zaintrigiralo pa sam se pocela pitati da li su nam životi stvarno zapisani tj.da ono sto mi nazivamo ˝sudbinom˝postoji.
Kakav je smiaso čovjekovog života kada su mu najvažnije stvari i životne odrednice već davno predodređene te on postaje samo igrač postavljenpg programa.I to me tako iritatno živcira jer nista ne mogu dokučiti do kraja.Znači da je samo čovjekovo rođenje predodređeno kao i život nj.roditelja,predaka tj.egzistencija cijelog svijeta.Do nedavno sam imala mišljenje da na život neke osobe utječu njegovi vlastiti postupci,mogućnosti,okolnosti,no saznanje da postoje neke više sile koje čovjek ne može shvatiti i vjerujem da nikada neće se u potpunost protivi mom mišljenju.I svakim sličnim pokušajem dokučivanja tih nekih tajni i smisla dolazim do zaključka da je najbolje živjeti ono što nam je već dano sa strašću dok možemo te i dalje pokušavati barem dotaknuti neki smislen zaključak bez rupa.Jer mnogi ljudi kažu da vjeruju u nešto(npr.reinkrenacija i sl.),a zapravo kad im postaviš sasvim banalno pitanje ispadne da ta njihova takozvana vjera nema prave veze.Tako da je svaki stav,vjera mišljenje koje je čovjek postavio nepotpuno i nedorečeno.Tonkica i ja smo malo fantazirale o svemiru i onda sam se poslije iživcirala jer nisam mogla shvatiti kako nešto može biti beskonačno jer sve na Zemlji ima svoje mjere,veličinu,kraj pa je beskonačnost ljudima posve nedokučiva.Čovjek treba prvo istražiti zemlju,a onda se baciti na ono izvan nje,toliko toga je neotkriveno,a većina ljudi se više ni ne trudi oko tih bitnih stvari.
pozdrav=P
Post je objavljen 14.03.2006. u 22:08 sati.