Bojam 13,5 metara sukna zvanog žutica.
U crno.
Paint it black.
Prva tura izgleda poprilično crno, sve dok je ne stavim blizu nečeg stvarno crnog.
E onda malo baca na- zeleno.
Ako kojim slučajem trebate cedevita- narančastog konca,
možete se skinut goli, nasadit na glavu i usred sniježne mećave pjevat "po šumama i gorama",
al ga nećete naći.
Moja jedina šamsa jest ono skladište blizu manikstrininog radnog kampa, jer
tamošnji zastarjeli pozamanterijski asortiman ponekad zna iznenadit svojom egzotičnošću, čak i one koji se ne iznenađuju tako lako.
Poput mene.
Jea.
Dakle, orindž iz definetli aut.
Jebo ih magenta!
Sutra slijedi osmosatno:
sušenje, rezanje, peglanje
pa još malo peglanja,
slaganje,
sortiranje,
pronalazak narančastog konca;
stavljanje istog u endlericu
Cimi, fala ti još jednom!
i prrrrrrrrr
frrrrrrrrrrrrrrr
brrrrrrrrrrrrrrr
zzzzzzzzzzzz
rec rec rec rec rec rec
do iznemoglosti...
bolje rečeno do 19.og
To mi je mrtva crta (dead line).
nakon kojeg sam ponovo
živ-živ
Pitam se koliko vrijedi moj rad?
Post je objavljen 14.03.2006. u 21:27 sati.