Zanimljivo kako djeca doživljavaju svoje profesore.
Dođe moj sin iz škole i veli da im jedna profesorica ide predavati na fakultet. Oni su svi zajedno kao razred odlučili kupiti neki oproštajni dar. To me jako iznenadilo, jer iako mlada, dotična je bila pojam strogoće. Doduše svi su uvijek priznali da je jako objekrivna i da kod nje svaki učenik može imati i peticu i jedinicu bez obzira koje su mu ostale ocjene u imeniku što baš i nije slučaj s ostalim profesorima.
Drago mi je da su sama djeca shvatila da im je ona u biti bila super. Kad smo im mi roditelji na njihovo jadikovanje o zadaćama i kontrolnima znali reći da ona puno traži, ali im puno i daje jer uvijek bi odgovarala na njihova pitanja, objasnila bi i pet puta ako bi trebalo, uvijek je imala vremena popričati i o nekim temama koje nisu bile vezane za njezin predmet...nisu nam vjerovali.
Da je više takvih profesora vjerojatno ne bi bila takva ludnica po školama i vjerujem da bi se mogao naći neki zajednički jezik.
Iskreno se nadam da će je zamjeniti netko će isto tako razumjeti djecu kao i ona.
Post je objavljen 14.03.2006. u 20:52 sati.