Evo,00:08 je i za x sekundi postajem petnaestogodišnjakinja…Da,tih jebenih 15…
Iako,volim postojati starija…Život mi se čini nekako neposredniji…
Petnaest pretrčanih staza
Petnaest ludih maštarija
Petnaest mojih godina
Petnaest ludih izlazaka
Petnaest mojih zaljubljenih pogleda
Petnaest mojih godina
Petnaest najboljih prijatelja
Petnaest veselih osmjeha
Petnaest mojih godina
Bezbroj mojih radosti i usklika
Bezbroj mojih ludorija i nestašluka
i jedno isto čisto plavo nebo
moga djetinjstva…
I?Da napokon nešto očekujem od svoga života?!Nemoguće…Jer on (pogotovo ovih dana) nije nikakav…Mislima nisam ovdje nego u sjećanjima…vrtim film unatrag…u neka razdoblja…
«Ljudi veoma rano spoznaju smisao svog života.Možda baš stoga tako rano odustaju.No takav je svijet.»-kaže Coelho u Alkemičaru…ma jebeš to…iako je žalosno istinito…
Da napokon napišem nešto čime ćete shvatiti naslov «bolja polovica» i moje jadno raspoloženje ovih dana…Da,danas mi je 15…Al šta će mi veselje današnjeg dana kad najbolji putnik u mom životu-moj najbolji frend leži u nekoj skućenoj prostoriji na intezivnoj njezi,uz neke starce,s ugruškom u plućima,trombozom krvnih žila,infuzijom i jebenom boli…
A još je gore kad,stiščući svake minute mobitel u ruci,znate da ga ne možete nazvati jer mob jedva da ima (rijetko mu je dozvoljen) i znate da ćete se opet slomiti…
E to je žalosno…neki dio mene umire…i jedino što potiče su…suze… i koliko god «dinamičnijih» pjesma slušala za bolje raspoloženje (ipak,hvala Ramonesima i Coldplayu:)
ništa ne pomaže…
Bit će bolje…valjda shvaćam da optimizam ipak opravdano postoji…
I za kraj Lux-u od njegove jedne i jedine,rockerice…(kad dođeš doma i pročitaš,nadam se da će ti uljepšati dan!:) :
«Nemoj,nemoj zaspati prijatelju,dug je put pred nama.Nemoj,nemoj gubiti nadu u srcu,mada smo imali snove,propale snove i ranjena srca.Boljelo nas je pronalaženje vremena…
Možda si obeshrabren i bez nade,al' ovo ti želim reći: Molim te,vjeruj!Nije svaki poziv neodgovoren,nije svaki gubitak nenadoknađen,ne prestaje svaka zvijezda javljati dolazak jutra nakon mračne noći,ne slama si svaki san krila drage voljene,ne ostaje svako tjeme bez tla iz kojeg raste,ne prolazi svaka pjesma kroz nečije uši a da ne zastane u njegovu srcu.
Iako nam život nastavlja lomiti snove i naši gubici ne mogu biti nenadoknađeni,nada nastavlja borbu…»
and...samo još ovo...:
When the day is long and the night, the night is yours alone,
When you're sure you've had enough of this life, well hang on
Don't let yourself go, 'cause everybody cries and everybody hurts sometimes
Sometimes everything is wrong. Now it's time to sing along
When your day is night alone, (hold on, hold on)
If you feel like letting go, (hold on)
When you think you've had too much of this life, well hang on
'Cause everybody hurts. Take comfort in your friends
Everybody hurts. Don't throw your hand. Oh, no. Don't throw your hand
If you feel like you're alone, no, no, no, you are not alone
If you're on your own in this life, the days and nights are long,
When you think you've had too much of this life to hang on
Well, everybody hurts sometimes,
Everybody cries. And everybody hurts sometimes
And everybody hurts sometimes. So, hold on, hold on
Hold on, hold on, hold on, hold on, hold on, hold on
Everybody hurts. You are not alone
Pusa (i hvala na najljepšem rođendanskom daru,iako si ga raspakirao:)
Post je objavljen 16.03.2006. u 00:08 sati.