nova graficka je mrak.
sve ono kaj je prije preskakalo i zatezalo sad vise ne postoji.
vrijedi svake kune.
pametna investicija, jelte, rekli bismo.
vidim da ste skuzili da jorztruli ne pise novi post dok se ne nakuca 27+ komentara, pa ste me malo pozurili.
objasnjenje zasto 27 dala sam vec mnogo puta.
pa da vas ne davim vise...
...........................
ako je netko u nekakvoj fazi.
recimo losoj fazi.
i ako mi je taj netko drag, onda mi je bad sto je on u losoj fazi, ma u kakvoj fazi bila ja.
sad malo o meni:
ja bas nemam losih faza.
imam manje dobrih faza, al ono losih bas i ne.
razlog tome je sto mi je posve jasno da sama sebi stvaram faze, a ne zelim biti uzrokom lose si faze.
ako me razumijete, jako mi je drago.
ako ne, zaboli me.
dakle, direktor je u toj nekoj svojoj fazi.
a ja sam izvan nje.
faza je proizasla iz cinjenice da on sada mora, al on, fakat, mora nesto napraviti.
i on to radi, ali mu je to ziva muka jer mu ne pase metoda rada, koju mora koristiti da bi napravio sto mora napraviti.
meni nije jasno zasto on to bas mora, ali cinjenica je da zaista mora buduci zivimo u drzavi u kojoj zivimo i u kojoj je sve te neke gluposti zaista moraju, i sto je najgore, postoji samo ta metoda rada, koja je direktoru mrska, da bi se napravilo sto se napraviti mora.
njega to totalno razjebava.
nisam ga vidjela vec tri tjedna (prvo zato sto sam ga zarazila kad sam zadnji put bila kod njega. sljedeci tjedan sam opet ja bila bolesna pa je bilo bolje da ne dodjem. a sad je morao to raditi.).
cujemo se svakodnevno nekoliko puta, ali razgovori otkada on to radi su katastroficni.
prosli tjedan sam se dvaput rasplakala (jednom tijekom, a jednom nakon razgovora). ok, mozda je i pms imao svoje prste u manifestaciji moga raspolozenja, ali svejedno sam cmoljila.
uopce covjek sa mnom ne prica.
razgovara tek toliko da ne sutimo.
a ja pizdim.
jer mi nista ne govori.
i tako... faza bi trebala biti gotova u cetvrtak, nakon sto on uspjesno (u sto zaista ni trena ne sumnjam) obavi sto obaviti se mora.
cetvrtak je prekosutra.
a nakon toga je vikend, kada cu ga napokon vidjeti.
i kad bi sve trebalo biti ok.
onako kako je bilo i prije tog sranja.
zasto malo sumnjam da ce biti ok?
...........................
ponekad previse razmisljam o nepotrebnim stvarima.
bit ce kako bude, znam da tako to ide, ali zasto jednostavno ne mogu pustiti sve u vrazju mater i mozak na pasu - mislim, ionako ce biti kako bude, zar ne?
Post je objavljen 14.03.2006. u 16:13 sati.