O da.
Nešto se kuha a nešto se već i skuhalo i serviralo.
Dobro je to. Pretresti malo glavu i pobacati ocvale cvjetove van. Napraviti mjesta za nove.
A onaj popis iz prošlog posta - nije ni približno gotov. To je samo ono što sam taj dan imala na pameti i što me tištilo.
Malo mi je još teško i nisam baš sretna sa trenutnim poretkom stvari ali znam da je to tako trebalo biti od samog početka pa mi je sve to skupa lakše prihvatiti. I pospremtiti u neku daleku ladicu.
I tako, gledam kroz prozor kako pada snijeg polovicom ožujka i veselim se proljeću jer znam da jednom mora doći. Ustvari sam htjela reći da ne radim ništa.
Dođi nam što prije sunčeko - jer bum inače ponorela!
Natkrili smo vrtnu terasu i sad jedva čekam da se iznesu van stol i stolice i da ona fina ljena popodneva provodim u miru i tišini.
Morat ću jednom pofotkati tu svoju idilu da i vi vidite.
Svidjela mi se jedna izreka na apstinentičinom blogu i s njome ću završiti ovaj smotani današnji post:
NEMOJ PROVODITI VRIJEME SA NEKIM KOME NIJE STALO PROVODITI GA SA TOBOM.
Post je objavljen 14.03.2006. u 16:28 sati.