Kad tko govori mnogo vičući, za toga se kaže: Ne bi ga nadlajalo devetero pasa ili: razvalio vilice kao bijesan pas...A tko mnogo i brzo govori, kaže se: siplju iz njega riječi kao iz ulišta pčele. Kad tko zapovrne, tj. uvijek isto govori, reče se da sveđer istu pjesmu poje, da uvijek na tome jaše, da govori sve o tom kako kukavicu kuku, da je zaintačio govoriti.
Tko lijepo, slatko govori, za toga se kaže da guče kao golubica, da ima medna ili medena usta – i kamen bi riječima podigao. Lijepo zviždiš, tek da hoće ovce za tobom, kaže se onomu koji ljude na što lijepo tjera, ali oni neće da slušaju. Lijepo bleji, a zlo doji – kaže se onomu koji lijepo govori, a zlo radi. Ako lijepe riječi ne prate djela, govori se – Vele skvike, a malo vune. Malo pljeve, dosta vjetra. Glas do neba, a kad dobro pogledaš – ono mućak. Valja dijete roditi pa mu ime nadijeti. Od zbora do tvora ima prostora. Da je steći kao što je reći, svi bi bogati bili. Među rečenim i stečenim gora je posrijedi. Kaži i pokaži (ne govori samo dobro, nego i radi dobro). Svirati znači: govoriti nepristojno, sramotno /Idi otale! Šta sviraš?/. Grakati – zlo govoriti rđave riječi. Rđogrizati, govoriti koješta, ponajviše loše (Šuti, ne riđogrizaj!). Jezik se oštri ili brusi (kakao bi nekomu sasuo istinu u lice). Otresati komu što ili okresati komu sve u oči znači: reći mu otvoreno i oštro (Otresit čovjek ili čovjek oštra zuba: koji umije odgovoriti kako treba). Lijepo komu priklopiti, odudarati ili namajstoriti koga – odgovoriti zgodno. Tesati znači govoriti brzo i lako (Čuj kako samo teše). Besjediti kao s konja: govoriti brzo i oštro. Govoriti otržito: jasno i lako. Okrajati ili okrajčiti – okolišati (Kaži kao što jest, a nemoj okrajati, reci bobu bob, a popu pop). Ševrdati –govoriti sad ovo, sad ono (Istina ne treba ševrdati; oblo se razlog kaže). Odsjeći kao na panju – kazati pravo, da se razumje što se hoće: kratko i odsječeno. Bubnjati – govoriti javno, govoriti na sva usta. Priklopiti – govoriti koješta šaljivo. Kad se navraća govor na ono što je za nj povoljno, reče se da navraća vodu na svoj mlin, da navija na svoju ruku. Nagovijestiti, nasjeći, nahrciti, natuknuti što: napomenuti. Nagovijest – kao napomena (Pametnomu je dosta nagovijest. Intelligenti pauca). Ubrzati znači početi brzo govoriti. Smekšati – početi prijaznije, mekše govoriti. Drobiti , potanko kazivati (Kazuj, nemoj drobiti). Isto znači duljiti. Unijeti riječ među ljude znači umiješati se riječima, kazati koju. Uteći kome u riječi – presjeći komu govor i uzeti riječ (Ne zabudi na kojoj si, kaže se utječući kome u riječ. A znači: ne zaboravi gdje si stao).
Kada kome uteče riječ, tj. kad kaže ono što nije htio, reče se da se izrekao, da se zarekao, da se istrčao. Kad tko započne govor o jednome pa ne dovršivši ga svrne (navrne) ga ne drugo, veli se da se prerekao (Govori dalje, što si se opet prereko?). Odreći znači odbiti što riječima, kazati „ne“ (Nadam se da nećeš odreći pomoć koju sam te tražio), a poreći ili pobašiti – kazati da nije za što se prije reklo da jest (Rekao i porekao. Pobašio je sve svoje pređašnje izjave. Carska se ne poriče). Udariti u bah , zanijekati, reći da nije (Bolje u bah, nego u zatvor). Zanećati koga, znači nagnati ga da kaže „neću“. Iskrenuti, izvrnuti, izvrtati čije riječi – iskriviti ih. Izrijekom (kazati što) ima u književnom jeziku ponajviše značenje tal. espressamente, njemački ausdrucklich, ali u narodom govoru znači: kazati što pravom riječi ne mareći da li je to nepristojno ili komu neugodno. Bez zamjerke rečeno, kaže onaj koji se boji da bi njegovu govoru slušatelj motao što zamjeriti.
Učiti, znati što napamet. Kazivati, znati što naizust. Naustice – usmeno kazati. Napamet znači još: koliko se sjećam (Bi' će nas bilo, napamet, oko pedeset), a slično značenje ima i izraz iz svoje glave. Kazalica znači pripovijedanje (Meni su mile tvoje kazalice). Napomenuše su stvari kojih nije, tobože, dobro poimence spominjati, npr. kuga, već treba reći kuma da se kao umilostiviš.
Ima ljudi koji ne znaju pripovijedati, ako ne zapašu nadaleko, ako ne počnu od Kulina bana i ne kažu sve od igle do konca: ovo je bilo, ovo se svilo. Uzalud im kažeš da počnu od debelog kraja i da gone kraju, oni ne slušaju. Komu su god usta prorezana, govori, tj. svi govore. Kako brbljati, tako su i blebetati, ćeretati, jezikom landarati, prtljati ili vrndati onomatopejične riječi (kao tal. cianciare, ciarlare, cicalre, chiaccerare, njem. plaudern, plappern, schwatzen), tj. svojim glasovima podržavaju onomu žamoru što se čuje kad se brzo, mnogo i koješta govori. Slično značenje imaju glagoli banati, benetati i zanovijetati, tj. govoirti koješta dosađujući drugima, pa naradati, naklapati, bunacati, bulazniti, trabunati, tlapiti.
Zapopasti koga znači kao zaokupiti, saletjeti koga brbljanjem. Baljezgati, blutiti koješta ili trice kopati – govoriti besposlice, ludosti (baljezgalo ili bljutiš je onaj koji baljezga).
Kaže se još: govori bez razloga (ne razmišljajući) ili: to su nezrele riječi. Govori nesputno, nesročno (ne veže misli), kako preko bundeva (nevezano, bez reda). Obrnu u bespuće (sašao je s puta pa ne govori kako treba). Govori kao Bog s nama (ludo kao da nije pri sebi pa mu treba reći: Bog s tobom!). Govori što mu na usta naleti. Nasumce govori onaj koji govori ne znajući zašto.
Onomu koji uvijek govori, a ne zna mudro šutjeti kaže se da mu je sva pamet na jeziku. Kakva je duplja, još dobre plele izlijeću (budući da je prazna glava, još pametno i govori). Zato će takvog posavjetovati: Hitar budi što čuti, a tih govoriti. A tko pametno, mudro zbori, za toga se reče: Svaka mu zlata vrijedi, svaka mu je prava k'o po koncu, iz ustiju mudrost prosiplje. Rekao je jednu, al' jedru.
Nema više, jedino ako (ne)ćeš o mučanju.
Nema limuna, pa ako ćeš čaj bez nečeg drugog...
Post je objavljen 14.03.2006. u 15:13 sati.