Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/moongirl

Marketing

Kako? Kako? Kako? I kamo?

Samsara. Kako spriječiti da kap vode na dlanu ne ispari? Baciti je u more. Ne čuvati kap vode na dlanu.
Blood money u jutro nakon neprospavane noći me ubaci u lijepo raspoloženje. Ne želim blood money.
Mislila sam ići leći u šest izjutra ali sam vidjela da je zora lijepa. I pio mi se čaj. I mazila sam mačku.
Hehe.
Često govorim riječ ˝čudno˝ a zapravo mi ništa nije čudno. Samo neuobičajeno. Ništa nas ne smije iznenaditi. Ah? Ha?
Katolički radio - Vaš najbolji prijtelj. York - S cigaretom nisi sam. Ožujsko i prijetelji. Super Krečko i jedinstveni mister Proper.
Privlači me pad. I naginjem se. Konstantno me prati osjećaj da odem drugim putem da to ne bih bila više Ja. Ili tako nešto.
Ako mi netko odgovori zašto je tradicija da u Dalmaciji bojaju prozore i vrata u zeleno dobije gomilu pekmeza od banane. Pazi, gomilu. Isto važi i za zanimljivu pretpostavku.
Rečeno mi je da nedovoljno pričam. Prije sam previše pričala. Jebo vas ja. Nedovoljno me čitaju. ˝Čitaju˝. Previše prostačim. Imam dobre sise i baš sam lijep objekt. Hahahaha.
Uh kako lijep zagrljaj. I san.
Ma super ste.
Kada su mi neke pjesme super onda ih slušam nebrojeno mnogo puta. Nemam mjere.
Paran da foši
Na mojih besidah ležiš
I da te lela vrime.


La mia anima come un´ isola
piange da sola.
Va nel cielo come l´ucello
vola da sola.


Pišem pismo tinta mi se proli... Baš bih dobila pismo umjesto mejla.

Kaže Kozinski da onome čega se sjećamo nedostaju oštri obrisi činjenice. Da bismo lakše mogli nastaviti dalje mi stvaramo male romane koji razjašnjavaju i oblikuju naša iskustva. Da nije tih konstrukcija umjetnost bi bila suviše osobna i sprečavala bi umjetnika da stvara, a još bi ju manje mogla razumjeti publika. Čak se i film, najdosljednija od svih umjetnosti, montira.
Uh. Sada ću podići slušalicu i dugo i ugodno pričati na telefon.

Post je objavljen 14.03.2006. u 11:54 sati.