Ponukan jučerašnjim postom 'Znam kritičara', Milan Fošner skrenuo mi je pozornost na sljedeću njegovu pjesmu (objavljenu u njegovoj drugoj zbirci 'Život u kući slijepih' iz 2002.g.) :
jedna o kritičaru
dugo mi je trebalo da shvatim
tog tipa u kockastom puloveru.
s papučama na nogama
on sjedi među tonama knjiga
i onako rahitičan i blijed
piše svoj govor zahvale
jer su ga izabrali da i ove godine
predsjeda vrlo uglednom žiriju
neke vrlo vrlo važne nagrade.
u velikom uzbuđenju on je napisao rečenicu:
stereotipi gledanja usmjeravaju
tumačenje na nužnosti traženja
specifičnih detalja koji su bitni
zbog fiksacije prostornoga
i sveobuhvatnoga labirinta
koji korespondira sa ikonvilentnim
i observističkim promatranjem...
dugo mi je trebalo da shvatim tog pismenog kretena
kojemu vjerojatno upravo sada
neki vrlo pošteni vozač trajvana jebe ženu.