Ajme meni, ne mogu spavati. I boli me kurac što je subota navečer. Jedem kruh sa pekmezom od banane i gubim se u zvukovima reklama. Negdje. Voljela bih da mi susjed ima radio i da onda slušam vijesti sa uhom na zidu. Pa da onda on pojača a ja odskočim. Voljela bih imati susjeda. Umjesto susjede koja truje mačke.
Kolona od četiri tisuće ljudi u pohodu na likovno Međugorje predvođena Sijedom dobročiniteljicom i onim koji se gura svugdje. Uuuu jea. Sastanak na groblju. I pripadajuća trulež. Otprilike je tako izgledalo. Osim Čovjeka sa kamerom. On je divno biće. Koliko bih negdje bila produktivna da ne spavam... Aha.
Odo ja (a Odo je iz Metza bio). Možda dogodi se čudo pa ću sutra piti pivo u gradu jednom drugom. I vidjet ću more. Hvala ti Bongo.
Ne znam razlog, ali jedan period svog djetinjstva sam bila opsjednuta Smogovcima. Znala sam dijaloge napamet i onda bih ih ponavljala derući se iz sobe.
Post je objavljen 05.03.2006. u 02:23 sati.