Američko veleposlanstvo je hitno proslijedilo pismo s namjerom pridobijanja malo simpatija za Fischera. Odlučeno je da se ždrijeb održi 7. srpnja, a da match počne 11. srpnja. Spaski bi imao bijele figure.
Početak matcha bio je skandalozan, kao i sve do tada. Fischer je izgubio prvu partiju, a na drugoj se nije ni pojavio, pa je Spaski već na početku imao stopostotni učinak. Na drugu partiju Bobby nije došao, jer je tvrdio da mu smeta zvuk TV kamera koje su bile u sali. Zatražio je da se isprazni prvih 20 redova u publici i da se kamere izbace vani.
- On je mogao čuti plač djeteta na 300 metara od mjesta gde se igrala partija - rekao je Fischerov učitelj, tada novinski izvještač David Byrne.
Te noći bilo je najdramatičnije u Fischerovom stožeru jer je već bio spakirao kovčege i promijenio rezervaciju na karti. Dok je cijele noći Fischerov tim nastojao održi ga budnim, i nagovoriti da ostane u matchu, stigao je još jedan Kissingerov telefonski poziv: "Ti si naš čovjek protiv komunista. Idi u rat, vojniče!"
Impresioniran što je s druge strane žice super - star svjetske diplomacije, Fischeru je godilo da se prema njemu ponašaju kao prema rock zvijezdi, što je on svojim ponašanjem i zasluživao. Ni ovoga puta nije odbio najslavnijeg diplomata na svijetu.
Slijedećeg dana, poslije neprospavane noći, potpuno je rasturio Spaskog. U slijedećih 11 partija Fischer je dominirao. Pobjedio je u šest, uz jedan poraz i četiri neriješene partije. Spaski se sve do 21. partiije pokušao vratiti u match, ali je razlika i dalje ostala ista, tri boda prednosti za Fischera.
Tijekom dva i po mjeseca, koliko je trajao njihov dvoboj, aparati ideoloških protivnika nisu nimalo popuštali. Naprotiv! Ostalom svijetu činilo se da su dešavanja u Islandu sasvim s kolosjeka skrenula događaje koji se smatraju "normalnim" kod prosječnog svijeta. Budući da su u tadašnjoj vladi Island a sjedili i komunisti, Amerikanci su sve vrijeme strahovali od mogućeg "dila" sa Sovjetima, koji bi se mogao okončati nepovoljno po američkog predstavnika. U noći kada je cio tim ubjeđivao Fischera da ne odustane od matcha, i kada je ponovo zvao Henry Kissinger, američki ambasador Teodor Trembly sreo se s vođom istraživača iz Agencije za primjenjene projekte, praktično filijalom Pentagona, Jackom Anderssonom.
Sovjetskim agentima ovaj susret nije promakao, a zvona su već zvonila na uzbunu. Odmah je uključeno i sovjetsko Ministarstvo obrane! Izgledalo je to na parodiju svjetske konfrontacije: dvije najjače vojne mašinerije na svijetu čine sve što je u njihovoj moći da dobiju jedan običan šahovski duel!
Sam Fischer je u ovoj borbi nišane postavio isuviše visoko: "Ovo je zaista borba slobodnog svijeta protiv lažljivih, prevarantskih i hipokratskih Rusa. Ovo je mikrokozmos cjelokupne svjetske političke situacije!" Čak je i dopisnik za američke medije bio slavni Artur Kestler, pisac o sibirskim logorima koji je bio poznat kao jedan od najaktivnijih pripadnika Kongresa kulturne akcije, organizacije koju je obrazovala CIA, da bi Zapad vodio rat i na kulturnom i intelektualnom frontu tijekom hladnog rata. On je Fischera nazvao "mimofant" - mješavinom mimoze i slona (elephant): "Ne postoji biće čiji mir može biti tako jednostavno uznemiren kao što je to Bobby, niti tko može bezobzirno povrijediti osjećaje drugih kao što to može on učiniti".
Andersson je bio poznat Sovjetima još od 1960. kada je američka strana optužila sovjetsku armiju da "bombardiranjem mikrovalovima" pokušava utjecati i izmjeniti ponašanje američkih diplomata. Andersson je bio vrhunski specijalist Pentagona u primjeni mikrovalova. On je nakon američkih optužbi, vodio eksperiment na majmunima koji su boravili u zgradi Veleposlanstva, s ciljem utvrđivanja istinitosti ove pretpostavke. Po onome što je javno objavljeno, ta pretpostavka nije potvrđena, ali ta zgrada američkog veleposlanstva u Moskvi nikada nije stavljena u funkciju. Iste godine je Nicholas Wade u prestižnom naučnom časopisu "Science" objavio opširnu analizu pozadine sovjetskih optužbi o upotrebi mikrovalova u matchu Fischer - Spaski.
I ruska strana je lansirala "neobične optužbe" da "Fischer koristi elektronske sprave i kemijske mješavine, kako bi umanjio igračke mogućnosti Spaskog."
Za Ruse, ali i za ostale, bilo je sasvim očevidno da se Spaski ne ponaša baš uobičajeno: "On se uopće ne smije. On se ponaša kao čovjek u zatvoru. On ne misli samo na Fischera".
Ostali promatrači su bezvoljnost Spaskog objašnjavali strahom od Fischera, koji se javljao i kod drugih velemajstora koji su se susretali sa Fischerom - Tajmanova, Larsena i Petrosjana. Ipak, trebalo je objasniti da iza scora od Fischerovih 19 uzastopnih pobjeda stoji nešto više od obične hipnoze.
Wade je rješenje pokušavao naći u već postojećoj ruskoj literaturi: "Uzrok tog sindroma, prema ruskoj medicinskoj literaturi, jest mikrovalno zračenje".
Na ovom mjestu, Wade uključuje Anderssona i njegove nalaze, dodajući da State Department nije želio komentirati navode o operaciji "Pandora" koju je vodio Andersson, a o kojoj se govorilo tijekom matcha Fischer - Spaski.
Da li su Rusi zaista vjerovali da je Fischer protiv Spaskog upotrijebio mikrovalove?
- Čini mi se da je to u pitanju jer su opisi u njihovoj literaturi tipični upravo za to - objasnio je savjetnik u Instittu za obrambene analize Herbert Polak, najveći stručnjak za ovu tajnu i široj javnosti sasvim nepoznatu oblast.
Velemajstor Geler je samo saopćio da su "stigla pisma koja ukazuju na to da Fischerova stolica i osvjetljenje imaju osobine koje omogućuju djelovanje valovima u slobodnom prostoru".
Islandski profesor Sigmundur Gudbjarnson, s Univerziteta Reykjavik, testirao je stolice oba igrača uz pomoć plinkromografije, ali su nalazi na obje stolice pokazali da nema ni najmanjeg sadržaja otrova, feromona ili drugih nepoželjnih supstanci. Ništa osim već poznate dvije mrtve muhe koje su nađene u sijalicama sale. Ali, Rusi su disciplinirano tražili da se na obje muhe obavi autopsija, što je potpuno zgranulo ondašnje medije.
Fischer i njegov tim organizirali su odmah "protuudar", optužujući Ruse da nastoje djelovati na Fischera uz pomoć parapsihologa i tražili da se meč igra pod staklenom kuglom, u kojoj će igrači biti izolirani od ostalog svijeta. Do ovoga nije došlo, ali su suparnici pomaknuti iz glavne sale u sporednu, u kojoj nije bilo publike.
Na što su zbilja Rusi mislili? Imali su vjerojatno na umu mogućnosti koje pruža NATO baza Keflavik, u kojoj je elektronska oprema bila glavni operativni instrument. Edmonds i Ajdinov u svojoj knjizi samo navode špekulacije da su Rusi sumnjali da je Fischerov otac, koji je kao komunist radio u Moskovskom Institutu za mozak, odnosno na istraživanjima koja su se ticala upotrebe mikrovalnog zračenja i njihovog djelovanja na ljudski mozak, svoje nalaze predao Amerikancima, točnije Fischerovoj majci Regini, koja je radila po uputstvima FBI, nakon velikih i brutalnih pritisaka koje je FBI primjenio na njoj! Sve ovo, još uvijek, nalazi se u oblasti nepotvrđenih slutnji, ali je ostavljen putokaz budućim istraživačima.
Do pravog "šahovskog rata", ipak, nije došlo, jer je to doba politike "detanta" i popuštanja u odnosima dvije supersile.
Bobby Fischer je postao prvak svijeta u u najburnijem ikada odigranom šahovskom matchu. Od tada, ni on, ni Spaski, nikada više nisu bili isti igrači. Fischer je bez borbe prepustio titulu prvaka svijeta Anatoliju Karpovu, dok je Boris Spaski prešao živjeti u predgrađu Pariza.
Stare fantazije podgrijao je match Fischer - Spaski na Svetom Stefanu. Tada je Fischer isparao rješenje Ministarstva financija SAD u kojem mu pod prijetnjom novčane i zatvorske kazne zabranjuju igrati u zemlji pod sankcijama. Neobjašnjeno je ostalo zašto je Fischer pristao iznova odigrati match koji je dva desetljeća ranije uz neviđene probleme jedva priveo kraju.
Da li je opet bio u pitanju onaj telefonski poziv koji ga je i prvi put nagovorio da "krene u rat"? Neobjašnjivo je nestao s milijunima dolara, koje je dobio od Gazda Jezde i tek nedavno je otkriven u Tokiju i uhapšen kao "neprijatelj Amerike", za koju je u Reykjaviku ratovao protiv Rusa.
Post je objavljen 13.03.2006. u 23:12 sati.