Godinama sam živjela u uvjerenju da me nitko ne voli, zato što sam debela.Da ću biti voljena i sretna kada količinu masnoća u svome tijelo svedem na minimum.Ali,pogodite što,nisam bila upravu.Sada dobro izgledam,sve mi super stoji,ali i dalje sam sama i osjećam se usamljenije no ikada prije.Stvarno je klišej ali onaj tko te voli, voljet će te,a onaj tko te mrzi ,mrzit će te bez obzira na sve.Ne možeš se svima svidjeti.No to je već moj problem broj dva.Ja ima neku ludu potrebu da se svidim većini ljudii zato uvijek najebem i debelo se razočaram.Ljubav i ja smo jednostavno dva različita svijeta.Imam neku šablonu što se tiče odabira tipova.Uvijek izaberem tipove po nekom samo meni vidljivome "ključu"ono nešto(da propast).Zapravo tvrdim da mi fizički izgled nije toliko bitan,ali se ispostavi da i nije toliko nebitan...Ja volim štrebere,ono tipove s kojima mogu razgovarati o nečemu konstruktivnome,ali uvijek si nađem coolera kojeg nastojim bezuspiješno pretvoriti u štrebera(mislim gdje mi je pamet!!!).I naravno da se uvijek razočaram kad od tipa pokušavam stvoriti nešto što nije.Kad sam s nekime ,veza me jednostavno guši,a kad sam sama stalno kenjam kak je život sranje!!Nikada zadovoljna kak god okreneš nevalja.Ali nije dobro ni kada sam s nekime zato što tada totalno pošandrcam(ah mi žene i ljubav).
Najgluplje stvari što sam učinila u životu zbog seronja muškoga roda
1.probušila pupak(nikada više,bolilo je i bilo mi zlo)
2.zapustila fax
3.potratila dvije godine svoga života na idiota koji nije bio toga vrijedan!!!!!!!!
4.sjebala život u svakome pogledu
5.upucavala se zauzetima( za koje sam znala da su zauzeti) i tipovima koji me šljive ni 5%%
6.globalno se osramotila na sve moguće načine
Najjadnije od svega je to što sam ja u stanju odustati od svega u životu zbog nekoga,ali još nikada nisam srela nikoga tko bi to učinio zbog mene!!!Mislim,zašto i bi???Ali to vam je mome bolesnome mozgu znak da me zbilja voli i da je u stanju totalno sjebati svoj život zbog mene da sam toga vrijedna.Mislim ono bolesno zar ne??!!
Sada sam opet opsjednuta zauzetim tipom koji me ne šljivi!!Mislim ono nije baš da me totalno ne šljivi,ali ništa od toga seronja je vjeran.Vidila ja tu njegovu curicu i fizički sam 10 puta bolja od nje(bez pretjerivanja,!!!),ali možda je ona normalnija u glavi to zbilja ne bih znala reći.
Moj idealni muškarac je jedan profesor iz srednje,fizički ništ posebno,ali jebote koji um!!Hm di da si pronađem takvoga.??
Donijela sam odluku da više neću biti dobra prema nikome tko to ne zaslužuje.Tko me ugrize,ja ću njega jače!!Pogotovo ako je muškoga roda.Sjebat ću ja njih sve ko što su oni mene.Sada sve tipove tretiram strogo ko potrošnu robu (što u biti oni jesu),fučkaš ljubav.Najgore je kad u životu ne misliš mozgom nego srcem.Osjećaji ubijaju,a ja sam još premlada da umrem.
Post je objavljen 13.03.2006. u 23:18 sati.