Na pocetku ponoci,kad zvijezde usnu...sve je tako mirno,gotovo nepomicno...Tad ni grane ne lete a i samo vrijeme nekako zastaje...
Sto je to u tvojim ocima...u tim prelijepim smedim morima...dali je tajna davna koja potragu nudi...ili mozda tek prelijepa vila negdje skrivena sniva...trazeci dubokim pogledom da joj netko pruzi dlan....trazeci nekog da ju oslobodi iz tihe tuge sto ju okovima steze...Mozda je taj odraz zvjezdane livade...ta krv sto trepce u meni kad god ju pogledam...samo topla luka umornome i razocaranom mornaru...tek sreca na ljubavnoj lutriji...
I nije dugo trajalo,tek sekundu reklo bi vrijeme...a vjetar bi tek otpuhnuo tamnoplavu mi kosu koja tako sigurno...posve tuzno donosi stvarnost...
Pred`amnom bi jos dugo sjale tvoje oci...smede beskrajne...u ostacima magli sto su razbile
Sto se dogada kada pogledam u tebe...sto mi to rade oci tvoje
Post je objavljen 13.03.2006. u 20:46 sati.