-Stvarno ideš?
-Idem.
-A ne znaš uopće tko je ta djevojka?
-Ne, nikad je upoznala. Samo preko interneta.
-I spavat ćeš dve noći kod nje bez beda?
-Hoću.
-Vas dvije sa nekim tipom sa neta, koji će isto spavati kod nje? Ti si luda.
-Ne. Ja samo dobro čitam između redova..
……….
I mogla je biti ludost.. I moglo je ispasti katastrofa. I da, obje smo smislile plan B (tipa: moram hitno doma, obiteljska situacija.. Ili moraš hitno doma, obiteljska situacija.. : ))
Ali bio je taj jedan trenutak. Blogerski trenutak. Kad nakon cjelovečernjeg tuluma svi spremni za van izađu iz sobe, i samo troje blogera koji namjeravaju popiti još samo jednu čašu ostanu i leže na jednom malom krevetu.. Bobe kulerica sa nogama na zidu i šarenim čarapama, ja sanjarka kako ležim preko nje, Frifol dragi dječak kako bi najradije ležao preko obje, ali je prepristojan pa se bori sa rubom kreveta i svako toliko zamalo pada na pod.. I fotoaparat u zraku i Frifol kako se očajno trudi u ležećem položaju s fotoaparatom u zraku uhvatiti svih troje u kadar, i kako Bobe uvijek izvisi iz slike, pa se ljuti… Pa se slatko nasmije, pa se naljuti.. Pa više ne znamo jeli se smije ili ljuti..
I taj jedan trenutak kad u jednoj minuti svi troje zaspimo.. I ta jedna minuta kad Balašević svira i kad u toj minuti svi troje zaspimo.. Samo minuta. Možda malo duže, možda malo kraće..
Ali nekako..
Ma znate..
U jednoj minuti, možda malo duže, možda malo kraće, tisuću slika mi se izvrti pred očima.. Znate, onim mojim sanjarskim očima..
Shvatim kako smo se možda mogli sresti nekad na ulici i samo proći jedno uz drugo. Kako smo mogli sudariti se, nasloniti jedno na drugo u nekom tramvaju.. A ne bi se niti pogledali…
Sjetim se i Zvončice, one od Petra Pana, koja mi je, zamislite, susjeda..
Da, da, susjeda.. I kako smo sjedile na kavi nedavno, smijale se kao da se znamo dvadeset godina već, kao da smo zajedno odrasle, rekla sam joj neke stvari koje se ne usudim reći nekome koga vidim svaki dan.. I kako zapravo jedva čekam novu kavu.. Slušati je kako se smije..
A koliko puta smo možda pred isti izlog stale.. A da nismo toga ni svjesne bile.. A da se ni pogledale nismo..
I shvatim kako sam zapravo pišući blog dopustila sebi da zagrebem ispod površine i započnem gledati na ljude s jednim sasvim drugim očima.. Kako sam dopustila srcu da gleda kroz život..
I nismo se uopće odvajali. Frifol je čak i vreću za spavanje ponio.. (Makar je pristojno natuknuo da bi bilo fora da svi troje zaspimo na malom krevetu onu večer..:))
I dva sata prije nego sam otišla, okrenula sam se Frifolu. Šutjeli smo bili jedno par minuta.
-Pričamo sad tu neke gluposti, smijemo se, i šutimo.. I znam da mi sad uopće o nekim stvarima ne pričamo, ali to nije ni potrebno..
-Razumijem, prekinuo me.
-Nekiput riječi nisu niti potrebne. Ljudi se razumiju i bez toga. Onako, kao telepatija.. Bez riječi..
Samo je šutio i smijao se kao dječak.
I ja sam znala da je razumio. Jezik bez riječi.
I ja znam da me Bobe razumjela. Makar smo se čitavo vrijeme glupirale i smijale, znam da joj neke stvari ne moram niti reći. Da se neke stvari razumiju bez potrebnih analiziranja. Da su nam se srca spojila na neki način na koji ja to ne mogu objasniti.
Jezik bez riječi.
Igre prstima. One kad dotaknete nekog.. Kad se prsti dotaknu.. Kad se igrate nečijim pramenom kose..
Nježno sviranje gitare..
Ponekad pokušajte razumjeti nešto bez suvišnih riječi. Pokušajte poslušati između redova. Poslušajte srce. Ono zna. Jer ono osjeća.. I čita između redova..
I ako vam se netko svidi preko bloga.. Prijateljski i kako god već..
Odite.. Jednom se živi..
Samo sanjarski osmijeh ponesite..
I spremite se na igru prstiju.. Na jezik bez riječi..
………….
I ja znam da mi Bobe sutra neće svirati opet gitaru.. I na tren postati mala sanjarka koja zatvori oči i pjeva nježno..
I ja znam da se sutra neću opet sa Frifolom napiti i smijati se.. I da se neće zbunjen vrtiti autom oko kvarta dok mu Bobe objašnjava kako je opet krivo skrenuo..
I ja znam da neće biti puno prilika vidjeti ih često..
Ali..
Ali tko kaže da se prijateljstvo mjeri u količini vremena što ga provedete s nekim?
………….
Poslušati srce.. Poslušati jezik bez riječi… Jezik što ga srca pričaju..
Post je objavljen 13.03.2006. u 19:44 sati.