Gladna čekam da dođe vrijeme jelu. Večeras jedemo vani. U restoranu. I to prije koncerta na koji idemo kasnije, poslije jela. Poslije koncerta idemo s prijateljima na piće. Tako se petkom živi kod nas u Europi.
Prehladila sam se i slinim. Al super mi je natakati se hektolitrima čaja od mente jer ga volim. Dodam i malo majčine dušice. Špricam si propolis sprej u grlo. Cuclam strepsils. Danas sam kupila i sljezov čaj. Cijedim limune, sutra ću ih kupiti još. Mažem si po vratu specijalnu mentol mast za bolju prohodnost dišnih puteva. Kupit ću i naranče, a naribat ću si i malo đumbira - navodno je pun vitamina C. Teglica meda mi je prazna, al sutra ću nabaviti i još meda. Kontroliram svoju novostečenu prehladu. Tako činimo mi, obrazovani europski ljudi. Kad u sebe unesem sve navedeno, posve mirno zaspem.
Sad mi već jako krulji u želucu što je znak da je vrijeme jelu. Nisam danas još ništa jela. Za 10-ak min. krećemo u restoran. Ok, vjerojatnije u neku konobu. Dobro, možda u pivnicu. Najvjerojatnije u piceriju.
Imamo za dvije pice i još malo. Koncert je for free. Na pivu ćemo poslije u Big rock mamu. Doma me čeka grozomorna noć sa suhim kašljem od kojeg mi se riga. Nema izlječenja dok se ne preznojim ko svinja ispod 3 debela poplona. Ujutro ću se istuširati.
Post je objavljen 13.03.2006. u 17:32 sati.